Mjesec hrvatskoga jezika (21. velja?e - 17. o?ujka)
Marito Mihovil Letica
Prije nekoliko dana po?eo je Mjesec hrvatskoga jezika, popularno-znanstvena manifestacija koja obuhva?a niz doga?anja i sadr?ava bogat program. Trajat ?e od 21. velja?e, Me?unarodnoga dana materinskoga jezika, do 17. o?ujka, kojega je nadnevka 1967. godine objelodanjena glasovita “Deklaracija o nazivu i polo?aju hrvatskog knji?evnog jezika”. Doti?na je “Deklaracija” sastavljena u Matici hrvatskoj, a ubrzo ju je prihvatila ve?ina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova te ju je potpisao ve?i broj javnih i kulturnih radnika. “Deklaracijom o nazivu i polo?aju hrvatskog knji?evnog jezika” zahtijevao se njegov ravnopravan polo?aj u jugoslavenskoj federaciji, ?to je uklju?ivalo slobodno oblikovanje hrvatskoga jezika u skladu s hrvatskom tradicijom te njegovu punopravnost u svim podru?jima ?ivota. Jugoslavenske komunisti?ke vlasti o?tro su osudile “Deklaraciju”, a brojni su njezini sastavlja?i i potpisnici bili ka?njeni.
Potaknut ?injenicom da je hrvatski jezik dana 1. srpnja 2013. postao jednim od jezika Europske unije, tada?nji Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a danas Institut za hrvatski jezik, na inicijativu njegova ravnatelja dr. sc. ?eljka Jozi?a – pokrenuo je manifestaciju Mjesec hrvatskoga jezika, koja je za?ivjela i traje vi?e od desetlje?a.
K tomu treba re?i da u Mjesec hrvatskoga jezika ulazi, i datumski i sadr?ajno, i 22. velja?e, koji se obilje?ava kao Dan Nacionalne i sveu?ili?ne knji?nice u Zagrebu, u spomen na dan kada je 1483. otisnuta prva hrvatska knjiga: “Misal po zakonu rimskoga dvora”. U vezi s time va?no je istaknuti da je Hrvatski sabor 2019. proglasio nadnevak 22. velja?e Danom hrvatske glagoljice i glagolja?tva, opet na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Tako je na razinu trajnoga spomena i godi?njega obilje?avanja uzdignut dan 22. velja?e 1483., kada je tiskan “Misal”. Tiskara se nalazila, kako se pouzdano smatra, u li?kome mjestu Kosinju. S obzirom na to da je doti?na knjiga tiskana prije 1500. godine, dok tiskarstvo jo? bija?e u povojima, ubraja se u inkunabule (lat. “incunabula”: ‘povoji, pelene’).
Jezik je jedno od najva?nijih identitetskih obilje?ja, a po mnogo?emu sude?i i najva?nije. U praslavenskome rije? “j?zykъ” zna?i i ‘jezik’ i ‘narod’, a to se stolje?ima bilo zadr?alo i u hrvatskome, o ?emu uz ostalo svjedo?i “Zapis popa Martinca”, nastao u Grobniku petnaestak godina nakon tiskanja “Misala po zakonu rimskoga dvora”. Glagolja? Martinac pred sam je kraj 15. stolje?a, nakon tragi?ne Krbavske bitke, glagoljicom zapisao da “Turci nalego?e na jazik hrvacki”, misle?i time na hrvatski narod. Taj se Martin?ev zapis nahodi u “Drugome novljanskom brevijaru”, napisanu rukom, kaligrafski, glagoljicom, na jeziku Hrvatâ odnosno, preciznije re?eno, na hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga.
Tomu valja dometnuti da nije samo kod Hrvatâ i drugih Slavena narod povezan s jezikom i njime odre?en; prisjetimo se latinske izreke “Lingua gentem facit”, koja doslovce ka?e da jezik ?ini narod.
Svakako je va?no spomenuti da je Mjesec hrvatskoga jezika ove godine posve?en Bartolu Ka?i?u, kojemu je opravdano pridijeljen naslov “Otac hrvatskoga jezikoslovlja”. Godine 2025. obilje?avamo njegovu 450. obljetnicu ro?enja i 375. godi?njicu smrti. U tome dvostrukom jubileju isusovca Bartola Ka?i?a ve? spominjani Institut za hrvatski jezik priprema za tisak Ka?i?ev neobjavljeni prijevod djela Tome Kempenca “Nasljeduj Krista”.
