Papa Lav XIV. i svijet na visini djece
Slike koje su nam pru?ila prva dva mjeseca pontifikata Lava XIV. brojne su i bogate zna?enjem. Neke ?e dugo ostati u kolektivnom sje?anju, poput suza zadr?anih na sredi?njoj lo?i vatikanske bazilike dok je gledao radostan narod okupljen na Trgu svetoga Petra 8. svibnja poslijepodne, tijekom prvoga blagoslova Urbi et Orbi – Gradu i svijetu nakon izbora. Me?utim, postoji jedna slika, mnogo manje poznata, koja prirodno nosi sa sobom poruku i viziju budu?nosti. Rije? je o fotografiji koja prikazuje papu Lava kako sjedi na vlastitim nogama pokraj jedne djevoj?ice iz vatikanskog Ljetnog centra koja mu pokazuje crte?.
Upe?atljivi su njihovi osmijesi: Papa o?ito gleda prema objektivu osobe koja fotografira. Djevoj?ica je ?ushi?ena“ tom gestom te stoga ne gleda fotografa, nego nasmije?ena svoj pogled dr?i uperen u Papu. Za?to je ta slika toliko va?na? Zato ?to tim jednostavnim spu?tanjem, Papa nam je pokazao smjer koji bismo trebali slijediti svi, a posebno oni koji danas dr?e sudbinu svijeta u svojim rukama: staviti se na visinu djece, gledati svijet njihovim o?ima. Kako bi se promijenila sudbina ?ovje?anstva kad bi svatko od nas imao hrabrosti spustiti se kao ?to je to u?inio Isus kada je - kore?i u?enike koji su htjeli otjerati ?dosadnu“ djecu - izgovorio onu besmrtnu frazu: ?Pustite dje?icu neka dolaze k meni“.
Koliko danas dopu?tamo djeci da do?u k nama? I prije svega, koliko mi idemo njima u susret? Prema djeci izmu?enoj ratom, onoj izgladnjeloj zbog sebi?nosti drugih, onoj zlostavljanoj s tisu?u oblika nasilja. Logika bi, ?ak i prije osje?aja, podrazumijevala da odrasli ?tite malene. Naprotiv, doga?a se upravo suprotno: u ratovima koje odlu?uju odrasli, prvi koji pate upravo su mali?ani. ?to bismo vidjeli kada bismo se spustili na mjeru djece iz Gaze, Harkiva, Gome i brojnih, previ?e drugih mjesta pogo?enih oru?anim sukobima. Kad bismo to u?inili, mo?da bi se ne?to promijenilo.
?Ako u ovom svijetu ?elimo pou?avati pravom miru“ – govorio je Gandhi – ?i ako ?elimo voditi pravi rat protiv rata, morali bismo po?eti od djece“. Zamislimo na trenutak da u Vije?u sigurnosti Ujedinjenih naroda sjede djeca nacionalnosti velikih sila. Tko zna kako bi se promijenili me?unarodni odnosi. Na?alost, moramo sa ?aljenjem priznati da nam je stvarnost rata usa?ena, poput otrova, od najranijih godina na?ega ?ivota. Bertolt Brecht to na dramati?no u?inkovit na?in obja?njava u pjesmi napisanoj dok se pribli?avao sumorni po?etak Drugoga svjetskog rata: ?Djeca se igraju rata. Rijetko se igraju mira, jer odrasli oduvijek ratuju“.
Zato je mo?da jedini na?in da se promijeni tijek povijesti uistinu onaj koji se ?ini najnevjerojatniji: sniziti se, odstupiti od svojih uvjerenja i interesa odraslih ljudi te staviti svoje o?i (i jo? vi?e svoje srce) u ?niski“ pogled djece. Papa Lav, kao misionar i biskup u Peruu, mnogo se puta snizio kako bi bio na visini djece. Brojne su slike koje nam ga pokazuju u takvoj situaciji. Sada kada je rimski biskup, njegov se stil nije promijenio, ?to nam je ?potvrdila“ i snimka iz vatikanskog Ljetnog centra u dvorani Pavla VI. Stoga se trebamo u?initi malenima kako bismo svoju ljudskost u?inili ve?om. Lekcija je to koja nam je danas neizmjerno potrebna.
(Vatican News - ag; aa)
