杏MAP导航

Put koji se predla?e svakom ?ovjeku, put gledanja u sebe i pomirenja s vlastitom savje??u, razmi?ljaju?i o Kristovoj muci na putu do Kalvarije. To su razmi?ljanja koja je papa Franjo pripremio za Kri?ni put na Veliki petak u Koloseju, a koji ?e ve?eras, 18. travnja, u 21 sat i 15 minuta u Papino ime predvoditi generalni vikar Rimske biskupije kardinal Baldo Reina. Meditacije nam pokazuju da je put kri?a  Isusovo sila?enje prema onima koje je ljubio, prema svijetu koji Bog ljubi (II. postaja). To je tako?er Kristov odgovor, njegovo preuzimanje odgovornosti. On, koji prikovan zagovara, postavlja se izme?u dviju strana, izme?u suprotnosti (XI. postaja) te ih dovodi Bogu, jer njegov kri? ru?i zidove, bri?e dugove, poni?tava presude, uspostavlja pomirenje. Isus je “pravi Jubilej” koji se, svukav?i svoje haljine, pokazao blizak i onima koji ga uni?tavaju te promatraju?i one koji ga svla?e kao ljubljene osobe koje mu je Otac povjerio, pokazao da ?eli spasiti “sve, sve, sve” (X. postaja).

Bo?ja ekonomija

Papa svojim razmi?ljanjima poti?e na izlazak iz vlastitih obrazaca, na razumijevanje Bo?je ekonomije koja ne ubija, ne odbacuje, ne gazi. Ona je ponizna, vjerna zemlji, ona je Isusov put bla?enstava koji ne uni?tava, nego njeguje, popravlja, ?titi (III. postaja). Papa Franjo inzistira na toj 'bo?anskoj ekonomiji' (VII. postaja), toliko razli?itoj od dana?njih ekonomija sa?injenih od kalkulacija i algoritama, hladnih logika i nemilosrdnih interesa. Krist je prihvatio kri? za ljude, a teret koji nosi govori o dahu koji ga pokre?e, onom Duhu koji je Gospodin i ?ivotvorac (II. postaja). Mi pak zbog izbjegavanja odgovornosti imamo kratki dah. Ali bilo bi dovoljno da ne bje?imo nego da ostanemo: me?u onima koje nam je Krist dao, u kontekstima u koje nas je stavio – poti?e Papa – da se pove?emo jer samo tako prestajemo biti zarobljenici samih sebe. Ono ?to nas tla?i su, dakle, sebi?nost i ravnodu?nost.

Kri?ni put - molitva onih koji su u pokretu

U uvodu prije 14 postaja, Sveti Otac pi?e da se na Isusovom putu kojim je krenuo prema Golgoti nalazi i na? izlazak prema novoj zemlji, jer Krist je do?ao promijeniti svijet, pa zato i mi moramo promijeniti smjer, vidjeti dobrotu njegovih stopa. Stoga je Kri?ni put molitva onih koji su u pokretu. Ona prekida na?e uobi?ajene putove. Zato je to Isusov put put koji nas “ko?ta” u ovom svijetu koji sve ra?una i gdje besplatnost ima visoku cijenu. Ali u daru – primje?uje Papa – sve ponovno procvjeta: grad podijeljen na frakcije i razdiran sukobima ide prema pomirenju; neplodna religioznost ponovno otkriva plodnost Bo?jih obe?anja, a ?ak se i srce od kamena mo?e promijeniti u srce od mesa.

?ovjekova sloboda

Isusova osuda na smrt je polazi?te da se podsjetimo dramati?ne igre ??na?ih sloboda (I. postaja). Iz neopozivog povjerenja kojim se Bog stavlja u na?e ruke, koji u nama stvara ?sveti nemir“, mogu se izvu?i ?udesa – isti?e papa Franjo – osloba?aju?i nepravedno optu?ene, ulaze?i u slojevitost situacija, suprotstavljaju?i se osudama koje ubijaju. No, mi smo zatvorenici uloga iz kojih ne ?elimo izi?i, zabrinuti zbog zahtjevnosti promjene smjera, pa ?esto dopu?tamo da nam promakne mogu?nost kri?nog puta.

Ipak, Krist nas izaziva svojom tihom prisutnosti u svakoj sestri i bratu koji su izlo?eni osudama i predrasudama, ali tisu?u razloga, religiozni argumenti, pravne zavrzlame i naizgled zdrav razum koji se ne mije?a u sudbinu drugih, ?ine nas da budemo poput Heroda, sve?enikā, Pilata i svjetine. Unato? tome, Isus ne pere ruke od toga, nego i dalje ljubi u ti?ini.

Temu slobode donosi tako?er XI. postaja: Krist je pribijen na kri? i pokazuje nam da u svakoj okolnosti postoji izbor koji treba u?initi. To je vrtlog slobode. Isus izabire posvetiti pozornost dvojici mu?karaca razapetih pokraj njega, pu?taju?i da ga jedan vrije?a, i prihva?aju?i zaziv drugoga. I ne zaboravlja tko ga je pribio na drvo kri?a, tra?i opro?tenje za one ?koji ne znaju ?to ?ine“ i vodi ih Bogu.

Pasti i ponovno ustati

Tre?a postaja opisuje Isusa koji prvi put pada pod kri?em iz koje u?imo da je kri?ni put ucrtan duboko u zemlju: veliki se odvajaju od njega jer bi htjeli dotaknuti nebo. No,  nebo je ovdje, spustilo se, susre?emo ga ?ak i kad padamo, ostaju?i na zemlji. U svom drugom padu (VII. postaja) Krist nas pak u?i ?itati avanturu ljudskog ?ivota: pasti i ponovno ustati; pa opet pasti i ponovno ustati – primje?uje Papa. Zbog toga ljudi oklijevaju, rastreseni su, gube se, ali spoznaju i radost: radost novih po?etaka, ponovnih ra?anja. Oni su jedinstveni, spoj milosti i odgovornosti.

Isus, postaju?i jednim od nas, nije se bojao spoticanja ili padanja, ali unato? tome postoje oni koji se toga srame, koji misle da su nepogre?ivi – smatra Papa – koji skrivaju svoje padove i ne opra?taju padove drugih, nije?u put koji je izabrao Krist, koji se, me?utim, brine o svakome poput jedine izgubljene ovce.

Suprotno tome, danas postoje neljudske ekonomije u kojima devedeset i devet vrijedi vi?e od jednoga, jer ono ?to smo izgradili svijet je kalkulacija i algoritama, hladnih logika i nemilosrdnih interesa. Naprotiv, bo?anska ekonomija je druga?ija, pa je okretanje prema Kristu koji pada i ponovno ustaje promjena smjera i koraka. To je obra?enje koje vra?a radost i koje nas vra?a ku?i. Naposljetku, svojim tre?im padom, Isus Sin Bo?ji koji je bez grijeha, pribli?ava se svakom gre?niku, ljube?i i griju?i njegovo srce, te ga podi?e i vra?a na hrabre i velikodu?ne staze kojima nikad prije nije i?ao. Ponovno na zemlji, na kri?nome putu, Krist je Spasitelj na?e zemlje.

Poput Cirenejca

U razli?itim likovima Kri?noga puta, papa Franjo identificira iskustva koja svaki ?ovjek mo?e do?ivjeti. Poput onoga ?imuna Cirenejca (V. postaja), kojega se vra?aju?i s polja zaustavlja kako bi pomogao Isusu nositi kri?. Taj ?ovjek, koji nosi Kristov kri? "a da ga nije tra?io", poma?e nam razumjeti da mo?emo nai?i na Boga i slu?ajno, kada idemo u drugom smjeru – napominje Papa.

Ali Isusov je jaram sladak i njegovo breme lako, ?itamo u Evan?elju, i On nas voli uklju?iti u svoje djelo koje kr?i zemlju da se ponovno posije. U dana?njoj stvarnosti trebamo nekoga da nas katkada zaustavi – napominje papa Franjo – i da nam stavi na le?a komadi? stvarnosti koji jednostavno treba nositi. Ali ako radi bez Boga, ?ovjek se izgubi, zbog toga na putu kri?a nastaje novi Jeruzalem prema kojemu se treba okrenuti poput Cirenejca, mijenjaju?i put i rade?i s Isusom.

?ene du? puta prema Kalvariji

Na IV., VI. i VIII. postaji pojavljuju se ?ene koje pristupaju Isusu. Prije svega Marija, koja obnavlja zna?ajke nasljedovanja: ne odricanje, nego neprestano otkrivanje, sve do Kalvarije, stvaranje prostora za novost Boga. Ona, prva u?enica, poma?e nam shvatiti da su za Krista majka i bra?a oni koji slu?aju i daju se promijeniti. Oni ne govore nego ?ine, jer u Bogu su rije?i djela, a obe?anja su stvarnost. Osim toga, Marija nas svojom vjerom vra?a u svijet.

Tu je zatim Veronika, koja nas, s ljubavlju bri?u?i Isusovo lice, poti?e da pogledamo to lice na kojemu se jasno vidi odluka da nas voli do posljednjega daha; i vi?e, jer ljubav je jaka kao smrt. To je lice koje mijenja na?e srce – isti?e papa Franjo – jer Isus nam se daruje iz dana u dan, u licu svakog ?ovjeka, pa tako svaki put kad se okrenemo prema najmanjem, obra?amo pozornost na njegove udove.

K?eri jeruzalemske pak podsje?aju na posebno razumijevanje koje je Krist uspostavio sa ?enama. Ali pred njihovim suosje?anjem i suzama, Isus preporu?uje da prije pla?emo za novim generacijama. Danas su nam, me?utim, potrebne suze promi?ljanja kojih se ne trebamo sramiti – isti?e Papa – suze koje ne treba zatvarati u privatnost, osobito zbog na?ega ranjenoga su?ivota koji u ovom slomljenom svijetu treba iskrene, a ne prigodne suze.

Isus je me?u onima koji se jo? uvijek nadaju

Na kraju Kri?noga puta, dirljivi prikaz Isusa koji je skinut s kri?a (XIII. postaja) i predan Josipu iz Arimateje koji je '?ekao Kraljevstvo Bo?je', daje shvatiti da je Krist me?u onima koji se jo? uvijek nadaju, koji se ne pomiruju s mi?ljenjem da je nepravda neizbje?na i ?ini nas sposobnima za velike odgovornosti, ?ini nas hrabrima.

Na kraju, ?etrnaesta postaja uvodi u ti?inu Velike subote. Pred Kristovom smr?u, u sustavu koji se nikada ne zaustavlja, papa Franjo uzdi?e sna?nu molitvu: "Nau?i nas ne ?initi ni?ta, kad se od nas tra?i da samo ?ekamo. Pou?i nas vremenima zemlje, koja nisu vremena umjetnoga“. Isus, polo?en u grob, dijeli stanje koje nas sve ujedinjuje i dose?e ponore koji nas toliko pla?e te bje?imo umna?aju?i svoje aktivnosti, ?esto lutaju?i. Krist sada izgleda kao da spava u svijetu obuhva?enom olujom, ali njegovim uskrsnu?em, koje ?e obuhvatiti sve stvoreno, bit ?e mir me?u svim narodima.

(Vatican News - tc; md; aa)