Papa Franjo: Krist je uskrsnuo; u?inimo da proklija nada Uskrsa
"Napravimo mjesta svjetlu Uskrsloga! I postat ?emo graditelji nade za svijet"
Poticaj je kojim zavr?ava propovijed pape Franje za Vazmeno bdijenje u bazilici svetoga Petra koje je predvodio kardinal Giovanni Battista Re, a u kojemu su koncelebrirala 34 kardinala, 24 biskupa i 260 sve?enika. Papa, koji je nekoliko sati prije po?etka liturgije oti?ao u baziliku kako bi se sabrao neko vrijeme u molitvi te kako bi bio blizu vjernicima koji ?e sudjelovati na bdijenju, tako je "duhovno prisutan" te u tekstu, koji je pro?itao dekan Kardinalskoga zbora, daje ohrabrenje kako bi u nama boravilo pouzdanje u Onoga koji pobje?uje svaku tamu.
U prisutnosti pet tisu?a vjernika, u bazilici i na Trgu svetoga Petra, tijekom ove svete no?i, majke svih bdijenja, troje katekumena, dva Talijana i jedna Albanka, primilo je sakramente kr??anske inicijacije. Me?u molitvenim nakanama bilo je onih za vladaju?e, da budu nadahnuti u tra?enju istinskoga mira, te za ?rtve rata, da im se vrati nada.
Bog nas osloba?a apstraktne religioznosti
Sjaj Gospodinova uskrsnu?a doga?a se s prvim svjetlom svitanja, kada tama jo? obavija zbunjenost i strah u?enika – podsje?a Papa u homiliji. Daleko od sve galame, polako se pojavljuju zrake svjetla. U apsolutnoj diskreciji, evo svjetlosti, odraza Bo?jega stila, koji je sposoban u ti?ini uzdrmati povijest, preokrenuti ljudske sudbine. Ni?ta nije jednostavno, ni?ta se ne podrazumijeva. Jer u pitanju je upravo ?ovjekova sloboda i sjene smrti koje se ?esto nadvijaju nad svijetom. Stoga je to senzacionalan doga?aj po svom opsegu, ali nije bu?an; utjelovljenjem se povjerava na ?uvanje i skrb stvorenjima. Stil, onaj Bo?ji, koji nas osloba?a od apstraktne religioznosti, zavedene mi?lju da uskrsnu?e Gospodinovo sve rje?ava na ?udesan na?in.
Gospodinov Uskrs nije spektakularan doga?aj kojim se Bog isti?e i primorava nas da vjerujemo u njega; nije cilj do kojega Isus dolazi lakim putem, zaobilaze?i Kalvariju; a ni mi ga ne mo?emo ?ivjeti s lako?om i bez unutarnjeg oklijevanja. Naprotiv, Uskrsnu?e je poput malih izdanaka svjetla koji se malo-pomalo, bez ikakve buke, probijaju, katkada jo? uvijek ugro?eni tamom i nevjerom.
Rane nasilja peku, ali novi ?ivot nas ?eka
Papa nas poziva da duboko osjetimo, “osobito u jubilarnoj godini”, poziv da ja?amo nadu. Mora ispuniti srce – pi?e papa Franjo – uvjereni da smo sigurni u Bo?jim rukama, iako su unutarnja svjetla i svjetla ?ovje?anstva jo? prigu?ena. Va?no je postati "vjerodostojni svjedoci" te, u Kristu ve? ostvarene, nade koja za nas ostaje cilj kojemu te?imo.
Kada jo? osje?amo teret smrti u svojem srcu, kada vidimo kako sjene zla nastavljaju svoj bu?ni mar? svijetom, kada u vlastitom tijelu i u dru?tvu osje?amo kako gore rane sebi?nosti ili nasilja, nemojmo klonuti duhom, vratimo se navje?taju ove no?i: svjetlo polako blista iako smo u tami; ?eka nas nada u novi ?ivot i u napokon oslobo?eni svijet; novi po?etak mo?e nas iznenaditi premda se katkada ?ini nemogu?e, jer Krist je pobijedio smrt.
Donositi nadu Uskrsa svakomu
Biti graditelji nade dok toliki vjetrovi smrti jo? uvijek pu?u na nas – isti?e ponovno Papa, citiraju?i svetog Augustina i njegov savjet da svatko u vlastitom ?ivotu o?ivi misterij Isusove smrti i uskrsnu?a. Rije? je o dono?enju odluka nadahnutih evan?eljem kako bismo svakomu donijeli nadu Uskrsa.
Papa Franjo se pritom prisjetio stiha misti?arke iz trinaestog stolje?a, Hadewijche iz Antwerpena, koja, nadahnuta Pjesmom nad pjesmama i opisuju?i patnju zbog odsutnosti ljubljenoga, zaziva povratak ljubavi kako bi ona bila prekretnica u njezinoj tami. Uskrsli Krist je ta definitivna prekretnica – obja?njava Papa te na kraju citira neke odlomke iz Molitvi iz ti?ine H. Nouwena: ?[...] iako se ?ini da je Bog vrlo daleko a mi ostajemo zaokupljeni mnogim malim stvarnostima, na? Gospodin hodi uz nas. […] Mnogo je zraka nade koje osvjetljavaju na? ?ivotni put”.
Mo?emo to ?initi svojim rije?ima, svojim svakodnevnim malim gestama, svojim odlukama nadahnutima evan?eljem. Cijeli na? ?ivot mo?e biti prisutnost nade. ?elimo to biti za one kojima nedostaje vjera u Gospodina, za one koji su zalutali, za one koji su se predali ili su pognuli le?a pod teretom ?ivota; za one koji su sami ili su se zatvorili u vlastitu bol; za sve siroma?ne i potla?ene na Zemlji; za ?ene koje su poni?ene i ubijene; za nero?enu i zlostavljanu djecu; za ?rtve ratova.
(Vatican News - ap; aa)
