杏MAP导航

HOMILIJA SVETOGA OCA
Sveta misa u bo?i?noj no?i
24. prosinca 2024.

An?eo Gospodnji, obasjan svjetlom, osvjetljava no? i javlja pastirima radosnu vijest: ?Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2, 10-11). U zadivljenosti siromahâ i pjesmi an?elâ nebo se otvara nad zemljom: Bog je postao jedan od nas kako bi nas u?inio sli?nima sebi, si?ao je me?u nas da nas podigne i vrati u O?ev zagrljaj.

To je bra?o i sestre, na?a nada. Bog je Emanuel, on je Bog-s-nama. Beskrajno veliko postalo je maleno; bo?ansko je svjetlo zasjalo usred tame svijeta; slava neba pojavila se na zemlji. Kako? U malenosti Djeteta. I ako Bog dolazi, pa i kad nam je srce nalik siroma?nim jaslama, tada mo?emo re?i: nada nije umrla, nada je ?iva i zauvijek obgrljuje na? ?ivot! Nada ne razo?arava.

Sestre i bra?o, otvaranjem Svetih vrata zapo?eli smo novi Jubilej: svatko od nas mo?e u?i u otajstvo tog navje?taja milosti. Ovo je no? u kojoj su se svijetu ?irom otvorila vrata nade; ovo je no? u kojoj Bog svima govori: ima nade i za tebe! Ima nade za svakoga od nas. Ali nemojte zaboraviti, sestre i bra?o, da Bog sve opra?ta, Bog uvijek opra?ta. Nemojte to zaboraviti, jer je to na?in razumijevanja nade u Gospodina.

Da bismo prihvatili taj dar, pozvani smo krenuti na put s ?u?enjem betlehemskih pastira. U Evan?elju se ka?e da oni, nakon ?to su primili an?elov navje?taj, ?pohiti?e“ bez oklijevanja (Lk 2, 16). To je uputa kako ponovno prona?i izgubljenu nadu, obnoviti je u sebi, sijati ju u pusto?i na?eg vremena i na?eg svijeta: bez odga?anja. Mnogo je pusto?i u ovom vremenu! Mislimo na ratove, na mitraljiranu djecu, na bombe na ?kolama i bolnicama. Nemojmo oklijevati, nemojmo usporavati korak, nego dopustimo radosnoj vijesti da nas privu?e.

Po?imo bez odugovla?enja vidjeti Gospodina koji je ro?en za nas, svijetla i budna srca, spremni za susret, kako bismo mogli preto?iti nadu u stvarnost na?eg ?ivota. To je na?a zada?a: preto?iti nadu u razli?ite situacije u na?em ?ivotu. Jer kr??anska nada nije sretan kraj koji treba pasivno ?ekati, ona nije happy end nekog filma: to je obe?anje Gospodinovo koje treba prihvatiti ovdje i sada, na ovoj zemlji koja trpi i uzdi?e. Ona tra?i od nas da ne oklijevamo, da ne postanemo robovi navika, da ne tavorimo u osrednjosti i lijenosti; tra?i od nas – rekao bi sveti Augustin – da se grozimo onoga ?to je lo?e i da imamo hrabrosti to promijeniti; tra?i od nas da postanemo hodo?asnici koji tragaju za istinom, sanjari koji se nikada ne umaraju, ?ene i mu?karci koji se daju uznemiriti Bo?jim snom, koji je san o novom svijetu, u kojem vladaju mir i pravda.

U?imo iz primjera pastirâ: nada koja se ra?a u ovoj no?i ne podnosi indolentnost tromih i lijenost onih koji su se uljuljkali u vlastitu udobnost – a mnogi od nas, u opasnosti smo da se smjestimo u svoje udobnosti -; nada ne prihva?a la?nu razboritost onih koji se ne usu?uju riskirati zbog straha da se ne kompromitiraju i prora?unatost onih koji misle samo na sebe; nada je nespojiva s mirnim ?ivotom onih koji ne di?u svoj glas protiv zla i nepravdi koje na svojoj ko?i trpe najsiroma?niji. Naprotiv, kr??anska nada, dok nas poziva na strpljivo i??ekivanje Kraljevstva koje klija i raste, zahtijeva od nas odva?nost da danas, svojom odgovorno??u, i ne samo njom, nego i suosje?anjem, anticipiramo to obe?anje. I ovdje bi nam mo?da dobro do?lo upitati se o svojem suosje?anju: imam li suosje?anja? Znam li patiti-sa? Razmislimo o tome.

Gledaju?i kako se ?esto prilago?avamo ovome svijetu i njegovu mentalitetu, jedan je dobar sve?enik i pisac ovako je molio na sveti Bo?i?: ?Gospodine, molim te za malo nelagode, za malo tjeskobe, za malo gri?nje savjesti. Volio bih da me Bo?i? na?e nezadovoljna. Sretna, ali i nezadovoljna. Zadovoljna onim ?to ?ini? Ti, nezadovoljna izostankom svoga odgovora. Oduzmi nam, molim te, na?e la?ne mirove i u na?e, uvijek prepune, ‘jasle’ stavi ?aku trnja. Ulij u na?e srce ?elju za ne?im drugim“ (A. PRONZATO, La novena di Natale). ?elja za ne?im drugim. Nemojte biti nepokretni. Nemojmo zaboraviti da se stagniraju?a voda prva kvari.

Kr??anska je nada upravo to ?ne?to drugo“ ?to od nas tra?i da krenemo ?bez odgode“. Od nas Gospodinovih u?enika se tra?i da ponovno otkrijemo svoju najve?u nadu u njemu, a zatim je donosimo bez odlaganja, kao hodo?asnici svjetla, u tame svijeta.

Sestre, bra?o, ovo je Jubilej, ovo je vrijeme nade! Poziva nas da ponovno otkrijemo radost susreta s Gospodinom, poziva nas na duhovnu obnovu i obvezuje nas na preobra?avanje svijeta, kako bi ovo uistinu postalo jubilejsko vrijeme: za na?u majku Zemlju, nagr?enu logikom profita; za najsiroma?nije zemlje, optere?ene nepravednim dugovima; za sve one koji su zarobljenici starog i novog ropstva.

Neka ovaj Jubilej svima nama donese dar nade i predano zalaganje oko toga da donosimo nadu tamo gdje je izgubljena: tamo gdje je ?ivot ranjen, u iznevjerenim o?ekivanjima, u neispunjenim snovima, u neuspjesima koji slamaju srce; u umoru onih koji vi?e ne znaju kako dalje, u gorkoj samo?i onih koji se osje?aju pora?enima, u patnji koja razdire du?u; u dugim i praznim danima zatvorenikâ, u tijesnim i hladnim odajama siromahâ, na mjestima oskvrnutim ratom i nasiljem. Tamo valja nositi nadu, tamo sijati nadu.

Jubilej se otvara kako bi se svima darovala nada, nada evan?elja, nada ljubavi, nada oprosta.

Vratimo se jaslicama, gledajmo jaslice, gledajmo Bo?ju nje?nost koja se o?ituje u licu Djeteta Isusa, i upitajmo se: ?Vlada li to i??ekivanje u na?im srcima? Ima li te nade u na?im srcima? […] Razmatraju?i ljupkost Boga koji pobje?uje na?e sumnje i na?e strahove, razmi?ljamo tako?er o veli?ini nade koja nas ?eka. […] Neka nas ta vizija nade obasjava na na?em putu svaki dan“ (C. M. MARTINI, Bo?i?na homilija, 1980.).

Sestro, brate, za tebe se u ovoj no?i otvaraju ?sveta vrata“ Bo?jeg srca. Isus, s-nama-Bog, ra?a se za tebe, za mene, za nas, za svakog mu?karca i svaku ?enu. I, zna? li?, s njim radost cvate, s njim se ?ivot mijenja, s njim nada ne razo?arava.

(Vatican News - sa, aa)