Papa: Krizma nije "posljednje pomazanje", nego po?etak aktivnog sudjelovanja u ?ivotu Crkve
PAPA FRANJO
OP?A AUDIJENCIJA
Trg sv. Petra
Srijeda, 30. listopada 2024.
CIKLUS KATEHEZÂ: DUH I ZARU?NICA. DUH SVETI VODI BO?JI NAROD USUSRET ISUSU, NA?OJ NADI
11. ?On nas i pomaza, on nas i zape?ati“. Potvrda – sakrament Duha Svetoga
Draga bra?o i sestre, dobar dan!
Nastavljamo danas razmi?ljanje o prisutnosti i djelovanju Duha Svetoga u ?ivotu Crkve po sakramentima.
Posvetno djelovanje Duha Svetoga dolazi do nas prije svega dvama kanalima: po Bo?joj rije?i i po sakramentima. A me?u svim sakramentima ima jedan koji je, u pravom smislu rije?i, sakrament Duha Svetoga i upravo na njemu bih se htio danas zadr?ati. Rije? je o potvrdi ili krizmi.
U Novom zavjetu, osim kr?tenja vodom, spominje se jo? jedan obred – polaganje ruku, koji ima svrhu na vidljiv na?in i po milosnom Bo?jem daru prenositi Duha Svetoga, s plodovima sli?nim onima koje je to imalo na apostole prilikom silaska Duha Svetoga na Pedesetnicu. U Djelima apostolskim izvje??uje se o zna?ajnoj zgodi u tom smislu. Saznav?i da su neki u Samariji primili Bo?ju rije?, posla?e iz Jeruzalema onamo Petra i Ivana. ?Si?o?e – ka?e se u tekstu –i pomoli?e se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer jo? ni na koga od njih ne bija?e si?ao; bijahu samo kr?teni u ime Gospodina Isusa. Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetog“ (8, 14-17).
Tome se pridodaje ono ?to sveti Pavao pi?e u Drugoj poslanici Korin?anima: ?A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvr?uje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zape?ati i u srca na?a dade zalog – Duha“ (1, 21-22). Zalog Duha. Tema Duha Svetoga kao ?kraljevskog pe?ata“ kojim Krist ozna?ava svoje ovce u temelju je u?enja o ?neizbrisivom biljegu“ koji daje taj obred.
Vremenom je taj obred pomazanja postao zaseban sakrament, poprimaju?i razli?ite oblike i sadr?aje u raznim razdobljima i razli?itim obredima Crkve. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto da se prolazi tu vrlo kompleksnu povijest. Ono ?to je sakrament potvrde u shva?anju Crkve mislim da je jednostavno i jasno opisano u Katekizmu za odrasle Talijanske biskupske konferencije. U njemu se ovako ka?e: ?Potvrda je za svakog vjernika ono ?to je za cijelu Crkvu bila Pedesetnica. […] Ona ja?a krsno pritjelovljenje Kristu i Crkvi te posve?ivanje proro?kom, kraljevskom i sve?eni?kom poslanju. Prenosi obilje darova Duha [...]. Ako je, dakle, krst sakrament ro?enja, potvrda je sakrament rasta. Upravo zato je to ujedno sakrament svjedo?enja, zato ?to je ovo potonje tijesno povezano sa zrelo??u kr??anskoga ?ivota“ [1].
Problem je kako posti?i to da se sakrament potvrde, u praksi, ne svede na ?posljednje pomazanje“, odnosno na sakrament ?odlaska“ iz Crkve. Govori se kako je to ?sakrament opro?taja“, zato ?to jednom kad ga prime mladi iz nje odlaze, a potom se vra?aju kad sklapaju ?enidbu. Tako se govori me?u ljudima. Naprotiv, moramo posti?i to da to bude sakrament po?etka aktivnog sudjelovanja u ?ivotu Crkve. To je cilj koji nam se mo?e ?initi nemogu?im s obzirom na trenutnu situaciju koja vlada pomalo u cijeloj Crkvi, ali ne smijemo mu zato prestati te?iti. Ne?e to biti slu?aj sa svim krizmanicima, bili oni djeca ili odrasli, ali je va?no da to vrijedi bar za neke koji ?e kasnije postati animatori u zajednici.
U tu svrhu mo?e biti korisno da u pripravu za taj sakrament budu uklju?eni vjernici laici koji su imali osobni susret s Kristom i do?ivjeli pravo iskustvo Duha. Neki ka?u da su to do?ivjeli kao da su se u njima rascvjetali pupoljci sakramenta potvrde koji su primili kao djeca.
No, to se ne ti?e samo budu?ih krizmanika; ti?e se svih nas u svakom trenutku. Zajedno s potvrdom i pomazanjem primili smo, uvjeravao nas je Apostol, i zalog Duha koji on drugdje naziva ?prvinom Duha“ (Rim 8, 23). Moramo ?potro?iti“ taj zalog, ku?ati te prvine, a ne primljene darove i talente zakopati pod zemlju.
Sveti Pavao poticao je svog u?enika Timoteja da ?raspiruje milosni dar Bo?ji koji je u tebi po polaganju mojih ruku” (2 Tim 1, 6). Glagol koji Pavao koristi sugerira sliku onoga koji pu?e u vatru da ponovno razbukta njezin plamen. Evo lijepog cilja za jubilejsku godinu! Ukloniti pepeo navike i nezalaganja, te postati, poput bakljono?â na Olimpijskim igrama, nositelji plamena Duha. Neka nam Duh pomogne u?initi poneki korak u tom pravcu!
-------------------------------------------
[1] La verità vi farà liberi. Catechismo degli adulti. Libreria Editrice Vaticana 1995., str. 324.
_____________________________
U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima
[…] Ve? nam je blizu svetkovina Svih svetih: pozivam vas da do?ivite taj spomen liturgijske godine, na koji na nas Crkva ?eli podsjetiti na bitan vid svoje stvarnosti: nebesku slavu bra?e i sestara koji su nam prethodili na putu sada?njeg ?ivota i koji sada, po O?evu naumu, ?ele biti u zajedni?tvu s nama kako bi nam pomogli do?i do cilja koji nas ?eka. I molimo za mir. Rat ja?a! Pomislimo na zemlje koje toliko pate: napa?enu Ukrajinu, Palestinu, Izrael, Mjanmar, Sjeverni Kivu i mnoge zemlje koje su u ratu. Molimo za mir! Mir je dar Duha Svetoga, a rat je uvijek – uvijek, uvijek, uvijek! – poraz. U ratu nitko ne pobje?uje; svi gube. Molimo za mir, bra?o i sestre. Ju?er sam doznao kako je iz mitraljeza pucano na 150 nevinih ljudi: kakve veze imaju djeca s ratom? A obitelji? Oni su prve ?rtve. Molimo za mir.
Moj blagoslov svima!
(Vatican News - sa)
