"On koji nas uzljubi", Papina enciklika o Presvetom Srcu Isusovu
"On koji nas uzljubi", ka?e sveti Pavao govore?i o Kristu (Rim 8,37), kako bi otkrili da nas od te ljubavi "ni?ta ne?e mo?i rastaviti" (Rim 8,39)". Tako po?inje ?etvrta enciklika pape Franje, pod naslovom "Dilexit nos", posve?ena ljudskoj i bo?anskoj ljubavi prema Srcu Isusa Krista: "Njegovo otvoreno Srce nam prethodi i ?eka nas, bez uvjeta i bilo kojeg prethodnog zahtjeva, da bi nas mogao voljeti i ponuditi nam svoje prijateljstvo: On je prvi ljubio nas (vidi 1 Iv 4, 10). Zahvaljuju?i Isusu, "i mi smo upoznali i povjerovali ljubavi koju Bog ima prema nama" (1 Iv 4,16)" (1).
Kristova ljubav o?itovana u Njegovom Presvetom Srcu
U dru?tvu – pi?e Papa – koje vidi umna?anje "razli?itih oblika religioznosti bez pozivanja na osobni odnos s Bogom ljubavi" (87), dok kr??anstvo ?esto zaboravlja "nje?nost vjere, radost predanog slu?enja, ?ar poslanja od jedne osobe do druge" (88), papa Franjo predla?e novo dubinsko prou?avanje Kristove ljubavi o?itovane u Njegovome Presvetom Srcu i poziva nas da obnovimo tu autenti?nu pobo?nost, prisje?aju?i se da "u Srcu Kristovu mo?emo prona?i cijelo Evan?elje" (89): u njegovu Srcu se "kona?no prepoznajemo i u?imo ljubiti" (30).
?ini se da je svijet izgubio srce
Papa Franjo obja?njava da u susretu s Kristovom ljubavlju "postajemo sposobni stvarati veze s bra?om, priznavati dostojanstvo svakog ?ovjeka i zajedno brinuti za na? zajedni?ki dom" (217). I pred Srcem Kristovim moli Gospodina da "jo? jednom ima samilosti za ovu ranjenu zemlju te izlije na nju "vlastito blago svjetla i svoje ljubavi", tako da svijet, "koji pre?ivljava izme?u ratovâ, neravnote?e dru?tveno-ekonomskih ?imbenika, konzumerizma i protu?ovje?ne uporabe tehnologije, mo?e popraviti ono ?to je najva?nije i najpotrebnije: srce". (31). Dokument se objavljuje u tijeku proslave 350. obljetnice prve objave Srca Isusova Isusa sv. Margariti Mariji Alacoque godine 1673., obljetnice koja ?e se zatvoriti 27. lipnja 2025.
Va?nost povratka srcu
Podijeljena u pet poglavlja, enciklika o ?a??enju Presvetog Srca Isusova sabire, kako je objavljeno 5. lipnja, "dragocjene refleksije prethodnih u?iteljskih tekstova i dugu povijest koja se?e do Svetoga pisma, da bi danas ponovno predlo?ila – cijeloj Crkvi – ovaj kult pun duhovne ljepote". Prvo poglavlje naslovljeno "Va?nost srca" obja?njava za?to je "u svijetu u kojem smo u isku?enju postati nezasitni potro?a?i potrebno "vratiti se srcu"(2).
Papa nagla?ava da je trenutno obescijenjivanje srca "ro?eno u gr?kom i pretkr??anskom racionalizmu te u postkr??anskom idealizmu i materijalizmu", koji su preferirali pojmove kao ?to su "razum, volja ili sloboda". I ne nalaze?i mjesta za srce, "nije dovoljno ?iroko razvijena ideja o osobnom sredi?tu koje sve mo?e ujediniti, odnosno ljubavi" (10).
Geste i rije?i Isusove ljubavi
Drugo poglavlje posve?eno je gestama i rije?ima ljubavi Kristove, gestama kojima nam pokazuje svoje prijateljstvo i pokazuje da je Bog "blizina, su?ut i nje?nost". Njegov pogled pripada onima koji "svu svoju pa?nju obra?aju na ljude" i njihovu patnju. Njegova najrje?itija rije? ljubavi je biti "pribijen na kri?", nakon ?to je plakao za svojim prijateljem Lazarom i patio u Maslinskom vrtu, svjestan vlastite nasilne smrti "od ruku onih koje je toliko volio" (46).
Povratak sa?etku utjelovljenom u Evan?elju
U tre?em poglavlju s naslovom "Ovo je Srce koje je toliko ljubilo", Papa poja?njava da Kristovo Srce sadr?i "trostruku ljubav": osjetljivu ljubav njegova tjelesna srca "i njegovu dvostruku duhovnu ljubav, ljudsku i bo?ansku" (66), u kojoj nalazimo "beskona?no u kona?nom" (64). Papa Franjo tako?er nas poziva da obnovimo pobo?nost prema Srcu Kristovu kako bi se suprotstavili "novim manifestacijama 'bestjelesne duhovnosti' vidljivima u dru?tvu" (87). Prije se treba vratiti na "sa?etku utjelovljenom u Evan?elju" (90), pred zajednicama i pastirima usmjerenima samo na vanjske aktivnosti, strukturalne reforme li?ene Evan?elja, opsesivne organizacije, svjetovne projekte i svjetovna razmi?ljanja o "prijedlozima koja ponekad poku?avamo nametnuti svima" (88).
Svetice i sveci, ispunjeni "ljubavlju koja napaja"
U ?etvrtom poglavlju, "Ljubav koja napaja", Franjo citira nekoliko crkvenih otaca koji su govorili o "rani Isusova boka kao izvoru vode Duha" koja gasi na?u ?e? za ljubavlju Bo?jom. "Sveti je Augustin utro put pobo?nosti Presvetom Srcu kao mjestu osobnog susreta s Gospodinom" (103). Malo po malo, ova rana, podsje?a Papa, "poprimila je oblik srca", i navodi nekoliko svetih ?ena koje su "pripovijedale iskustva svog susreta s Kristom, obilje?enih po?inkom u Srcu Gospodinovom" (110).
Ukazanja svetoj Margariti Mariji Alacoque
Pod utjecajem te duhovnosti, sv. Margarita Marija Alacoque pripovijeda o Isusovim ukazanjima u Paray-le-Monialu, od kraja prosinca 1673. do lipnja 1675. Bit poruke koja nam prenosi mo?e se sa?eti u rije?i koje je ?ula sv. Margarita: "Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude", sve do toga da se iscrpi i istro?i kako bi posvjedo?ila svoju ljubav prema njima" (121). Dokument podsje?a da je sv. Terezija iz Lisieuxa Isusa nazvala "Onim ?ije srce kuca u skladu s njenim" (134). Iskustva svete Faustine Kowalske, isti?e papa Franjo, predla?u pobo?nost s jakim naglaskom "na Bo?jem milosr?u". Time nadahnut, ?ak je i sveti Ivan Pavao II "svoje promi?ljanje o milosr?e intimno povezao s pobo?no??u prema Srcu Kristovu" (149).
Govore?i o "pobo?nosti utjehe", enciklika obja?njava da ispred znakova muke koje ?uva srce Uskrsloga, neizbje?no je "da vjernik ?eli odgovoriti" tako?er "na bol koju Krist pristao je izdr?ati za toliku ljubav" (151). I tra?i "da se nitko ne ruga izrazima vjerni?kog ?ara svetoga i vjernog naroda Bo?jeg, koji u svojoj pobo?nosti poku?ava utje?iti Krista" (160).
Pobo?nost Srcu Kristovu ?alje nas bra?i
Peto i posljednje poglavlje "Ljubav za ljubav" zadire u zajedni?arsku, socijalnu i misionarsku dimenziju svake autenti?ne pobo?nosti Srcu Kristovu koja, u trenutku dok nas "vodi k Ocu, ?alje nas i k na?oj bra?i" (163). U stvari, "ljubav prema bra?i" je "najve?a gesta koju mu mo?emo ponuditi i tako uzvratiti ljubav za ljubav" (167). Promatraju?i povijest duhovnosti, Papa podsje?a da je misionarsko zalaganje sv. Karla de Foucaulda u?inilo "sva?ijim bratom": "Dopustiv?i da ga oblikuje Srce Kristovo, ?elio je u svom bratskom srcu ugostiti sve napa?eno ?ovje?anstvo" (179). Franjo zatim govori o "nadoknadi", kako je objasnio sveti Ivan Pavao II.: "Prinose?i se zajedno Srcu Isusovu, na ru?evinama mr?nje i nasilja mo?e se graditi civilizacija toliko ?eljene ljubavi, kraljevstvo Kristova Srca" (182).
Misija da se svijet zaljubi
Enciklika ponovno, sa svetim Ivanom Pavlom II., podsje?a da posvetu Srcu Isusovom "treba usporediti s misionarskim djelovanjem same Crkve". Posljedi?no, preko kr??ana, "ljubav ?e biti izlivena u srca ljudi, tako da Tijelo Kristovo koje je Crkva i tako izgraditi dru?tvo pravde, mira i bratstva" (206). Da bi se izbjegao veliki rizik, kako je naglasio sveti Pavao VI., da se u poslanju mnogo govori i radi, ali se ne doga?a sretan susret s Kristovom ljubavlju" (208), "potrebni su nam zaljubljeni misionari, koji jo? uvijek dopu?taju da ih osvoji Krist" (209).
Molitva pape Franje
Tekst zavr?ava ovom molitvom pape Franje: "Molim Gospodina Isusa da od Njegovoga Presvetog Srca kroz sve nas poteku rijeke ?ive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da oja?amo na?u sposobnost ljubiti i slu?iti, da nas potakne nau?iti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom i bratskom svijetu, sve do zajedni?kog slavlja gozbe u nebeskom Kraljevstvu. Tamo ?e biti uskrsli Krist, koji ?e sve na?e razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz Njegovoga otvorenog Srca. Neka je uvijek blagoslovljen!" (220).
(Vatican News - adb; hjb)
