Evangelii gaudium i b?t vjere
Andrea Tornielli
Pred tri tisu?e ljudi koji su se u subotu kasno poslijepodne okupili ispred sveti?ta Ta' Pinu na malte?kom otoku Gozo, papa Franjo je govorio o bîti vjere. A njegov izbor da pripremljenom tekstu doda re?enicu: "Radost Crkve je evangelizirati" bio je osobito upe?atljiv. Papa Franjo to nije ponovio samo jednom, nego sedam puta. Na kraju gotovo svakog odlomka ponovio je da je radost Crkve: evangelizirati. To je Evangelii gaudium, poticaj iz studenog 2013., koji predstavlja road map njegova pontifikata.
Vra?anje na po?etke, objasnio je papa Franjo, nije ?e?nja za neostvarivim poniranjem u vrlo daleku pro?lost, niti idealiziranje razdoblja koje se nikada ne?e vratiti. Vratiti se po?ecima zna?i vratiti se bîti, odnosno oporaviti duh prve kr??anske zajednice, vratiti se srcu vjere. A srce vjere je relacija s Isusom i navije?tanje njegova evan?elja cijelom svijetu. To, samo to, je bît.
Stoga briga Crkve ne mo?e i ne smije biti briga o presti?u zajednice i njezinih slu?benika, ona ne mo?e i ne smije biti njezin dru?tveni utjecaj, to jest "va?iti", biti "relevantan" na svjetskoj pozornici, u dru?tvu, na mjestima mo?i. To ne mo?e i ne smije biti potraga za prostorom i pa?njom. Niti to mogu biti profinjenost kulta, savr?ene ceremonije koje riskiraju postati ono ?to je Joseph Ratzinger definirao kao "prazno kazali?te". Nemir za navje?taj i svjedo?anstvo, nastojanje na svaki mogu?i na?in da se mu?karci i ?ene na?eg vremena susre?u sa ?ivim Isusom, je zapravo ono ?to je pokretalo Nazare?aninove u?enike i ?to pokre?e one koji danas svjedo?e Evan?elje. Jer je radost Crkve evangelizirati, odnosno ?iriti radost kr??anske poruke.
Zna?ajno je da se papa Franjo devet godina nakon izbora za Rimskog biskupa jo? uvijek vra?a na Evangelii gaudium, svoju najva?niju i najmanje shva?enu poruku. Poruku koja je nai?la na otpor, no koja je tako?er riskirala i riskira da bude pretvorena u slogan od strane onih koji je tek tako, reda radi, ponavljaju. Tako i navije?tanje evan?elja zavr?ava zarobljeno u aparatima, da bi se tek uguralo u strukture i strategije religijskog marketinga. Ni sinodalni hod koji je Papa sna?no ?elio za cijelu Crkvu nije izuzet od tog rizika, da bude "normaliziran" u crkvenim birokracijama umjesto da bude rizik, otvorenost, slu?anje svakoga za obnovljeni misionarski impuls.
Postoji indikatorski test, objasnio je Franjo, kojim se provjerava koliko je Crkva djelotvorno pro?eta duhom evan?elja. A to je prihva?anje, slobodno darovano preuzimanje tereta patnje. Vjernike Malte, oto?ne "sigurne luke" tijekom stolje?a, i mjestu iskrcaja na koje je stigao sv. Pavao i gdje su prvi kr??ani tretirani "s nevi?enim ?ovjekoljubljem", Papa je podsjetio: "Ne mo?emo se prihva?ati samo me?u nama, u sjeni na?ih lijepih Crkava, dok vani mnoga bra?a i sestre pate i bivaju razapeti od boli, bijede, siroma?tva i nasilja”. Rije?i su to koje odjekuju rije?ima crkvenog Oca sv. Ivana Zlatoustog, koji je u jednoj od svojih poznatih propovijedi rekao: "?eli? li ?astiti tijelo Kristovo? Ne dopusti da ono bude predmet prezira u njegovim udovima, to jest u siromasima, onima bez odje?e kojom bi se pokrili. Ne ?asti ga ovdje u crkvi svilenim tkaninama, dok ga vani zanemaruje? kad pati od hladno?e i golotinje". Danas, kao i prije dvije tisu?e godina, imamo isti indikatorski test.
(Vatican News – at – bj)
