Od ru?evina Mosula do ru?evina u Ukrajini, glas mira i nade
Andrea Tornielli
Papa Franjo ulazi u desetu godinu svog pontifikata. Obljetnica je dramati?no obilje?ena u?asom rata u srcu Europe.
Upe?atljivo je slu?ati neke od rije?i koje je Papa izgovorio prije godinu dana, tijekom najva?nijeg i najhrabrijeg apostolskog putovanja njegova pontifikata: onog u Irak. Bio je to posjet koji je silno ?elio, unato? rizicima i preprekama koje proizlaze iz golemih sigurnosnih briga koje je takvo putovanje predstavljalo, posebno za one koji bi sudjelovali u slavljima i susretima.
Usprkos svemu, u o?ujku 2021., papa Franjo krenuo je na takvo hodo?a??e, jedno od neostvarenih snova sv. Ivana Pavla II., kako bi izrazio blizinu svim ?rtvama fundamentalizma, ohrabrio na te?kom putu obnove zemlje, pru?io ruku brojnim miroljubivim muslimanima koji ?ele ?ivjeti u miru s kr??anima i pripadnicima drugih religija.
Vrhunac tog putovanja bio je posjet rimskog biskupa razru?enom gradu Mosulu. Tom je prilikom papa Franjo rekao: "Danas uzdi?emo glas u molitvi Svemogu?em Bogu za sve ?rtve rata i oru?anih sukoba. Ovdje u Mosulu, tragi?ne posljedice rata i neprijateljstva nedvojbeno su o?ite. Kako je okrutno ?to je ovu zemlju, kolijevku civilizacije, pogodila takva neljudska oluja koja je uni?tila stare bogomolje i ?to je tisu?e ljudi, muslimana, kr??ana i jezida obespravio okrutni terorizam, te su drugi bili prisilno raseljeni ili ubijeni“.
Godinu dana kasnije, jo? jednom, tragi?ne su posljedice prljavog rata u Ukrajini, licemjerno definiran kao "posebna vojna operacija“, pred o?ima svijeta, sa svojim teretom boli, patnjom, izmu?enim nedu?nim tijelima, ubijenom djecom, podijeljenim obiteljima, milijunima izbjeglica prisiljeni ostaviti sve za sobom kako bi pobjegli od bombi, gradovima pretvoreni u boji?ta, ku?e uni?tene i spaljene. Da ne spomenemo ranjena srca, za koje ?e trebati godine da zacijele. Ovaj put rat je blizu. Nije daleko kao onaj u Iraku, za koji je s proro?kom pronicljivo??u papa Wojtyla – iako neslu?an – uzalud preklinjao da se ne provodi. Rat koji je pretvorio Abrahamovu zemlju u septi?ku jamu terorizma. Rat je "avantura bez povratka".
Ovoga puta mr?nja i nasilje ne mogu biti zaklonjeni teorijama o "sukobu civilizacija", oni nemaju nikakve veze s fiktivnim vjerskim motivima. Ovoga puta na obje su fronte mu?karci i ?ene koji dijele istu kr??ansku vjeru i isto kr?tenje. Suo?eni s pusto?om uzrokovanom agresijom ruske vojske u Ukrajini i eskalacijom rata koji dovodi do rizika da uvu?e svijet u nuklearni sukob, nije lako prona?i znakove nade.
Ipak, ba? kao ?to je to u?inio godinu dana ranije u Mosulu, papa Franjo ponovno potvr?uje "uvjerenje da je bratstvo ja?e od bratoubojstva, da je nada ja?a od smrti, da je mir ja?i od rata“, te da je ?ak i danas, unato? svemu, mogu?e nadati se.
Mole?i Boga za dar mira, ne prestaju?i ga tra?iti i te?iti za njim, preokrenuti svaki kamen kako bi se postiglo primirje i po?etak stvarnih pregovora. Jer ako ?elimo mir, moramo pripremati mir, a ne rat. Potrebno je imati hrabrosti i kreativnosti slijediti nove putove za izgradnju su?ivota me?u nacijama ikoji se ne temelji na ravnote?i snaga i na odvra?anju. Danas se mo?emo nadati gledaju?i veliki val solidarnosti koji se pojavio u nekoliko dana i na velikodu?nost zemalja poput Poljske, koje su otvorile svoja vrata milijunima izbjeglica.
Prije godinu dana, na me?ureligijskom susretu u Uru Kaldejskom, papa Franjo je kazao: "Od kuda dakle, mo?e zapo?eti put mira? Od odluke da nema neprijatelja. Svatko tko ima hrabrosti gledati u zvijezde, bilo tko tko vjeruje u Boga, nema neprijatelja protiv kojeg se bori. On ili ona ima samo jednog neprijatelja s kojim se suo?ava, neprijatelja koji stoji na vratima srca i kuca kako bi u?ao. Taj je neprijatelj mr?nja. Dok neki vi?e poku?avaju imati neprijatelje negoli biti prijatelji, dok mnogi tra?e svoju korist na ra?un drugih, oni koji gledaju u zvijezde obe?anja, oni koji slijede putove Bo?je, ne mogu biti protiv nekoga, nego za svakoga. Oni ne mogu opravdati nijedan oblik nametanja, ugnjetavanja i zloporabe mo?i; ne mogu zauzeti stav ratobornosti“.
U ovih devet godina pontifikata, Papa nas je nau?io da put do mira po?inje razoru?avanjem srca. Nazvati se kr??aninom zna?i pripadati Bogu koji je postao ?ovjekom, koji je dopustio biti ubijen na kri?u zbog ljubavi. Biraju?i biti bespomo?na ?rtva, ve? dvije tisu?e godina od nas tra?i da budemo na strani potla?enih, onih koji su napadnuti, pora?eni, posljednji, odba?eni. Tra?i da sijemo mir, a nikako mr?nju, rat ili nasilje.