Bla?eni Adolf Kolping i Kolpin?ko djelo od 1849. do danas. Utemeljenje Katoli?kog djeti?kog dru?tva u Zagrebu
Miroslav Salopek
O osnivanju djeti?kih dru?tava izvan Njema?ke Kolping je razmi?ljao ve? 1850. godine. Tako su djeti?ka dru?tva izvan Njema?ke osnivana ve? u ranom razdoblju povijesti djeti?kih dru?tava, pogotovo u gradovima gdje su ?ivjeli stanovnici sa znanjem njema?koga jezika. U svrhu ?irenja sad ve? Katoli?kih djeti?kih dru?tava Kolping je ?esto pisao o novim dru?tvima u svojem ?Rajnskom narodnom listu“.
Juraj Haulik i Fidelis Höpperger
Tako o intenzivnim pripremama za utemeljenje Katoli?kog djeti?kog dru?tva u Zagrebu svjedo?i i sam Kolping. U ?Rajnskom narodnom listu“ iz travnja 1854. pi?e ?da su utemeljena nova dru?tva u Bozenu i Meranu, a tre?e djeti?ko dru?tvo nastaje u Zagrebu u Hrvatskoj“. I doista, prema poznatim podatcima koje prenosi ?Katoli?ki list“ iz Zagreba, intenzivne pripreme po?ele su ujesen 1854. godine. Pri osnivanju djeti?kog dru?tva u Zagrebu pojavljuju se dvije osobe: Juraj Haulik i Fidelis Höpperger.
Premda su oba bili stranci, toliko su se priljubili Hrvatskoj i Hrvatima da je njihovo zauzimanje za duhovno dobro Hrvatske i Hrvata bilo od izuzetnog zna?enja. Ne znamo tko je od dvojice spomentih velikana zaslu?niji za osnutak Dru?tva. No nedvojbeno je da je osnutak Katoli?kog djeti?kog dru?tva u Zagrebu omogu?io zagreba?ki nadbiskup Juraj Haulik. On je Dru?tvu darovao 6.000 forinti i omogu?io da se kupi zgrada za potrebe Dru?tva.
Nepobitno je, me?utim, da je idejni za?etnik Katoli?kog dru?tva djeti?a (dalje: KDD-a) u Zagrebu bio Fidelis Höpperger. Takvim ga smatra i tradicija KDD-a, a takvim ga prikazuje i hrvatski katoli?ki tisak. Uz obveze vezane za slu?bu duhovnika u Bogoslovnom sjemeni?tu, Höpperger je predava? na Rimokatoli?kom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i u nadbiskupskom liceju. Uz sve te poslove brinuo se i za osnutak KDD-a.
Utemeljenje Dru?tva u Zagrebu zapo?elo 1854. godine
Prema tome, inicijativa za utemeljenje Dru?tva po?ela je potkraj 1854. godine, a dozvola za osnutak dana je 1855. godine. Dozvola za osnutak Katoli?kog dru?tva djeti?a bila je uvjetovana izradom Pravila – Statuta. Prva Pravila tiskana su ?brzotiskom Dra Ljudevita Gaja u Zagrebu 1855.“. Objavljena su na hrvatskom i njema?kom jeziku svaka za sebe. Oba sveska, koja se ?uvaju u arhivu, na zadnjim stranicama imaju pisano odobrenje potvr?eno dr?avnim biljegom. Pravila imaju sedam tiskanih stranica formata 15 x 23 cm i obuhva?aju 36 paragrafa i nose naslov ?Pravila katoli?kog dru?tva djeti?a u Zagrebu“. Iza naslova slijedi moto:
Vjera i krepost, Radinost i marljivost, Sloga i ljubav, Veselost i ?ala. Pravila isti?u i svrhu Dru?tva: ?Obrazovanje zagreba?kih katoli?kih djeti?a poticanjem i gajenjem krepkog, religioznog i gra?anskog duha i ?ivota da se tako vrlo i ?estito majstorstvo odgoji“. Kao sredstva za postizanje tih ciljeva slu?e: ?javna predavanja, poduka u vjeri i ostalim potrebnim i korisnim znanostima, u pjevanju, ?itanju shodnih spisa, zatim uzajamni razgovori i zabave, me?usobno pobu?ivanje na dobro po savjesnom ispunjavanju kr??ansko-katoli?kih du?nosti“. Nakon ?to su sve obveze prema vlastima bile izvr?ene KDD je odr?ao svoju prvu skup?tinu 17. sije?nja 1856. Tako je Dru?tvo i formalno po?elo djelovati, a za prvog je predsjednika izabran Fidelis Höpperger.
Sjedi?ta Dru?tva
Prve privremene prostorije unajmljene su u grkokatoli?kom sjemeni?tu na Gornjem gradu. Prostorije su opremljene potrebnim poku?stvom i literaturom. Ubrzo se pokazalo da je najve?a te?ko?a u djelovanju Dru?tva to ?to nema svoje prostorije. Budu?i da je nadbiskup Haulik ve? darovao 6.000 forinti za Djeti?ki dom, kupljena je ku?a u Jurjevskoj ulici br. 26 u Zagrebu. Dru?tvo je raslo i ?irilo se pa je trebalo pribaviti ve?e prostorije. Ku?a u Jurjevskoj prodana je 1871. godine, a nova ku?a kupljena je u Rokovoj ulici br. 3 u Zagrebu. Uskoro je i ta ku?a bila premalena pa je drugi predsjednik KDD-a Matija Seigerschmied pokrenuo akciju za gradnju novog doma.
Gradnja doma zapo?eta je na parceli uz staru ku?u na Peja?evi?evu trgu br. 10 (danas Britanski trg br. 10). Gradnju doma omogu?io je Prvostolni kaptol zagreba?ki zajmom od 18.000 forinti. Dom je projektirao u ono vrijeme plodan arhitekt Kuno Waidmann. Zanimljivo je da je arhitekt Kuno Waidmann svoj posao i sve nacrte darovao KDD-u. Pro?elje zgrade prepoznatljivo je po jednostavno ukra?enom frizu i vijencu s medaljonima. Iznad vijenca na desnoj strani u barokno oblikovanoj ni?i nalazio se kip sv. Josipa. Nakon nacionalizacije zgrade 1960. godine, Gradsko poglavarstvo ?eljelo je sru?iti kip, ali ga je spasio tada?nji gradona?elnik Ve?eslav Holjevac uvjeriv?i nadle?ne da je kip vrijedno umjetni?ko djelo. Ostali dijelovi zgrade nakon nacionalizacije ipak su pretrpjeli velike promjene. Dru?tvena je dvorana pregra?ena u vi?e prostorija, a ku?na kapelica pretvorena je u praonicu rublja i skladi?te. Kip sv. Josipa, na?alost, skinut je nakon potresa 2020. zbog sigurnosnih razloga i pohranjen u depou Ministarstva kulture.
Razvoj i djelovanje Katoli?koga djeti?kog dru?tva
No vratimo se sad na djelovanje KDD-a od 1856. do 1944. godine.
Katoli?ko djeti?ko dru?tvo u Zagrebu razvijalo se neprestano. Od prvih potvr?enih Pravila 1855. godine do onih iz 1914. godine Dru?tvo je imalo u tada?njim promjenjivim dru?tvenim, politi?kim i vjerskim prilikama dovoljno snage i mudrosti da shvati gdje i u ?emu treba normirati i usmjerivati aktivnost ?lanova, a to je do?lo do izra?aja u Pravilima iz 1927. godine. Kada se usporede sva izdanja Pravila – Statuta, zapa?a se da je vjerski ?ivot ?lanova bio jezgra i du?a stabilnosti te uspje?noga djelovanja Dru?tva. U praksi je dolazilo do te?ko?a. Ipak je temeljna pretpostavka bila da ?e onaj tko u?e u Katoli?ko dru?tvo djeti?a sigurno prakticirati minimum katoli?kih du?nosti. Vodstvo je ?eljelo od djeti?a stvoriti katoli?ku elitu ne znaju?i da Katoli?ko djeti?ko dru?tvo time stavlja u izolaciju u odnosu prema radni?tvu u kojemu su upravo ?lanovi Dru?tva trebali postati vode?a snaga u borbi za pobjedu kr??anskih i evan?eoskih na?ela.
Socijalna pitanja u sredi?tu brige Katoli?ke Crkve
Socijalne prilike, problemi radnika i njihova polo?aja u dru?tvu bili su stalna briga Katoli?ke Crkve, posebice nakon enciklike pape Lava XIII. ?Rerum novarum“ iz 1891. godine. Sveta Stolica neprestano je upozoravala vjernike, a posebice sve?enike da prou?avaju socijalna pitanja. U Katoli?kom djeti?kom dru?tvu nije se, na?alost, sustavno radilo na tom planu. Uzrok tomu bio je izostanak literature s tog podru?ja na hrvatskom jeziku. Usprkos tomu Djeti?ko dru?tvo bilo je jedino u na?im katoli?kim krugovima u kojem su se obra?ivale te teme. Djeti?i su slu?ali mjese?na predavanja, a obra?ivane teme vezane za radni?ko pitanje bile su ?trajk, uvjeti rada, higijenske prilike u radionicama, radni?ka obitelj, dr?avne socijalne ustanove za za?titu radnika i sli?no.
U skladu s vjerom i ?udore?em
Ne mo?emo se dovoljno nadiviti Kolpingovoj zamisli da se iz Katoli?kog djeti?kog dru?tva mora odstraniti svako politi?ko i strana?ko djelovanje. U Katoli?kom djeti?kom dru?tvu svakom se ?lanu dopu?talo njegovo politi?ko uvjerenje sve dok nije dolazilo u koliziju s vjerom i ?udore?em. To je zna?ilo imati ?irinu shva?anja i vjerovati u dobronamjernost pri tra?enju putova za ostvarenje dobra dr?avne i narodne zajednice. Ta misao o politici imala je za prilike u Zagrebu posebnu vrijednost. Pobu?eni nacionalizam u obliku ilirstva na jednoj strani i Bachov apsolutizam na drugoj, zatim izmije?ano ?lanstvo u Dru?tvu u kojem su, uz Hrvate, bili i Nijemci. Sve je to moglo pogodovati politi?kim strastima. Ipak nije do?lo do sukoba. Ilirci su bili odu?evljeni pomaga?i Dru?tva i kao u?itelji u Dru?tvu i u nov?anim doprinosima. Osim toga, predsjednik Fidelis Höpperger u svemu je znao zauzeti realno stajali?te o mno?tvu dru?tvenih doga?anja. Tako je jo? vi?e otupjela pogibeljna o?trica politi?kog suparni?tva. To je dobro opa?ao i sam kardinal Juraj Haulik, kad je molio biskupa iz Brixena da ostavi Höppergera u Zagrebu, te ustvrdio da bi se Katoli?ko djeti?ko dru?tvo raspalo bez Höppergera. Unato? svojoj nepoliti?nosti, bilo je Katoli?ko djeti?ko dru?tvo u Zagrebu ?do krajnosti dobrotvorna, a u vjerskom i politi?kom pogledu veoma va?na ustanova“. Ljep?ega priznanja Dru?tvo nije moglo primiti. Nepoliti?nost je ?uvala Dru?tvo od mnogih neprilika koje su mogle nastati u povodu promjena politi?kih re?ima tijekom dugotrajne povijesti KDD-a.
Karitativno djelovanje i kulturne aktivnosti
Karitativno djelovanje Djeti?koga dru?tva, ako uzmemo u obzir njegove mogu?nosti i prilike, bilo je vrlo uspje?no. Katoli?ko djeti?ko dru?tvo u Zagrebu svima je koji su tra?ili pomo? veoma ?irokogrudno izlazilo ususret. Plemeniti voditelji ?eljeli su pomo?i, osobito kad je bila posrijedi katoli?ka stvar. Veliku je ulogu odigrala dru?tvena kuhinja, kao i obi?aj da se siroma?nim pitomcima ne napla?uje stanarina.
Kazali?te koje su organizirali djeti?i pripada uspje?nom kulturnom djelovanju KDD-a. Glavni su junaci u tim predstavama bili sami djeti?i. U nedostatku kazali?nih djela djeti?i su sami morali prevoditi dramska djela. Zna?ajno je bilo i djelovanje pjeva?kog zbora. ?etveroglasno zborno pjevanje imalo je redovito lijep uspjeh kod publike. Neki su djeti?i postali i priznati skladatelji. Jo? ve?e uspjehe postigao je tambura?ki orkestar. KDD je odgojio nekoliko vrsnih dirigenata i skladatelja tambura?kog orkestra. Sve to svjedo?i o velikoj glazbenoj kulturi djeti?a.
Odnos KDD-a prema nau?nicima ili ?egrtima bio je nedefiniran. KDD je ?elio odgojiti vrijedne djeti?e da tako odgoji dobre majstore i gra?ane. Ipak, pravi odgoj doga?a se u vrijeme dozrijevanja ili puberteta, a to je razdoblje kroz koje prolaze nau?nici, a ne pomo?nici. Pomo?nici nisu razumijevali potrebu da se nau?nici prime u Dru?tvo, a kad se spoznalo da bez podmlatka Dru?tvo ne mo?e ?ivjeti i napredovati, po?elo se u KDD primati i nau?nike. Na?alost, dogodilo se to uo?i po?etka Drugoga svjetskog rata, kada vrijeme za radikalne promjene nije bilo pogodno. Ni?ta manji problem bilo je i pitanje starje?instva. O?enjeni ?lanovi nisu mogli biti ?lanovi Dru?tva. Oni su mogli biti samo njegovi podupiru?i ?lanovi. Taj se problem pojavio po?etkom 20. stolje?a, a rije?en je tek 1937. godine.
