杏MAP导航

Gordana Krizman

Novigrad: Sv. Pelagije

Ve? izdaleka, pribli?avaju?i se Novigradu, na vrhu zvonika do?ekuje nas sv. Pelagije. O ?ivotu novigradskog patrona sv. Pelagija ne zna se puno. Najvi?e o njemu doznajemo iz spisa biskupa Tommasinija, iz 17. st., prema kojem se radilo o izuzetnom mladi?u iz bogate novigradske kr??anske ku?e, koji je zbog kr??anstva i vjere podnio nezamislive muke. Tijekom progona kr??ana, 284. godine, za vladavine cara Numeriana, za rimskog prefekta Istre postavljen je Evilarije, koji se nastanjuje u Novigradu. Pelagije u tom trenutku pokazuje jaku vjeru i odlu?nost te posje?uje kr??ane u tamnicama hrabre?i ih da izdr?e. Jedne no?i za?uje glas s neba, koji ga poti?e na djelovanje. Odlazi sucu Evilariju kako bi mu prigovorio za okrutnost i mnogobo?tvo. Zbog svoje kr??anske hrabrosti ba?en je u lance i osu?en na bi?evanje dok se izvr?itelji ne umore. Prema legendi, nijedna brutalna tortura koje su slijedile, na Pelagiju nisu ostavile ni traga ni posljedica, pa egzekutorima nije preostalo ni?ta nego da ga osude na smrt odrubljivanjem glave. To je navodno i odra?eno izvan zidina Novigrada, gdje je kasnije izgra?ena Crkva sv. Kri?a. 

Novigra?ani i brojni vjernici, svakog 28. kolovoza, spomen na sv. Pelagija obilje?avaju prijepodnevnom procesijom sa sve?evim kipom i mo?ima, koja kre?e od crkve Bla?ene Djevice Marije Gospe od Karmela do sredi?nje ?upne crkve sv. Pelagija i sv. Maksima.

Koliko je kr??anski mu?enik iz 3. st. va?an Novigra?anima, govori i ?injenica da mnogi od njih stolje?ima nose ime Pelagije, iako ta tradicija nakon 1920-ih godina opada. Znakovit je i doga?aj iz travnja 2013., kad je u organizaciji Grada Novigrada i Muzeja Lapidarium odr?an sve?ani program obilje?avanja stogodi?njice postavljanja kipa sv. Pelagija na vrh zvonika, kojem su nazo?ili brojni predstavnici gradskih i crkvenih institucija, kao i mnogobrojni gra?ani. Posebna go??a na sve?anosti bila je Ines Manzoni Nik?evi?, unuka Pelagija Tuiacha i k?i Carla Manzonija, koji su prije sto godina radili na postavljanju kipa na zvonik. Tom prigodom ?upnik Luka Pranji? poru?io je okupljenima: ?Pelagio Tuiach 4. travnja 1913. godine, prema ?elji i na zahtjev stanovnika Novigrada, postavio je kip sv. Pelagija na vrh zvonika, koji ostaje kao trajni duhovni testament na najvi?em i naj?asnijem mjestu u gradu, kao da nam ?eli re?i: Budi kao Pelagije - odva?an, vjeran, socijalno osjetljiv, borac za pravdu, otvorene ruke za siromahe, za?titnik maloga ?ovjeka, istovremeno i sam mali ?ovjek…“

Tako?er, istaknimo kao zanimljivost, u Novigrad je, za trajanja svoje apostolske slu?be u Zagrebu, dolazio nekada?nji apostolski nuncij Alessandro D'Errico, pa je tako ta ?upa imala ?ast da joj misu svetkovine patrona predvodi apostolski izaslanik.

O Novigradskoj biskupiji

Novigradska biskupija (tal. Diocesi di Cittanova, lat. Dioecesis Aemoniensis seu Emoniensis seu Civitatis Novae), osnovana je u VI. stolje?u. Osim grada Novigrada, biskupija je obuhva?ala podru?je izme?u Dragonje i Mirne te mora. Grani?ila je s Koparskom, Tr??anskom i Pore?kom biskupijom.

Novigradska biskupija po?etkom XVII. stolje?a imala je 12 ?upa. Od ve?ih mjesta tada se isti?u Brtonigla, Buje, Gro?njan, Momjan, Oprtalj, ?terna i Zavr?je.  Uz katedralni kaptol u Novigradu imala je i zborne kaptole u Umagu, Bujama, Gro?njanu i Oprtlju. Na njezinom podru?ju je djelovao glagolja?ki samostan franjevaca tre?oredaca (Novigrad).

U postridentinskom razdoblju u Novigradu je u 17. i 18. stolje?u odr?ano je ?ak 6 biskupskih sinoda.  

Biskupija je bila sufragan Akvilejskomu patrijarhatu, a od 1751. je pripadala Gori?koj nadbiskupiji i u cijelosti se nalazila u granicama mleta?ke Istre. Ukinuo ju je papa Lav XII. 30. lipnja 1828. bulom Locum beati Petri  i pripojio Tr??anskoj biskupiji, odnosno istom bulom uspostavljenoj Tr??ansko-koparskoj biskupiji. Biskupija je stvarno ukinuta 23. svibnja 1831. kada je umro njezin zadnji biskup Teodoro Loredano grof Balbi.

Razgrani?enjem izme?u Italije i Jugoslavije (1947.) najprije je njezin teritorij bio dodijeljen Pazinskoj apostolskoj administraturi, a kona?nim rje?enjem dr?avnih i crkvenih granica uklju?en je u Pore?ku i Pulsku biskupiju (17. listopada 1977.), koja je bila sufraganska Rije?ko-senjskoj nadbiskupiji.

Od 1969. Novigradska biskupija ubrojena je me?u sjedi?ta titularnih biskupa Katoli?ke crkve. Aktualni titularni nadbiskup (archiepiscopus titulo Aemoniensis seu Civitatis novae), od 2018. godine, je José Avelino Bettencourt, apostolski nuncij u Gruziji i Armeniji.

Sveti Nicefor i Pi?anska biskupija

U sredi?njoj Istri, u pitoresknom gradi?u Pi?nu, nalazimo sv. Nicefora. Legenda o svetom Niceforu mu?eniku ka?e kako je rimski car Konstantin Veliki (prvi koji je priznao i poticao kr??anstvo i koji je sagradio novo sredi?te carstva - Konstantinopolj, kasnije Carigrad) dao tjelesne ostatke svetog Nicefora iz Antiohije postaviti na la?u u Carigradu i naredio da se na mjestu gdje se la?a sama zaustavi ima ovom svecu posvetiti crkva.
Legenda nadalje ka?e kako je sve?evo tijelo nakon pristajanja uz obalu Istre postavljeno na konja koji je pu?ten i zaustavio se ba? - u Pi?nu. 

Druga pak, daleko poznatija legenda o svetom Niceforu biskupu i trnoplesarima prenosi nam da je Nicefor bio pi?anski biskup (u nekim verzijama prvi pi?anski biskup i osniva? biskupije) kojeg su Pi?anci tu?ili akvilejskom patrijarhu zbog navodno ne?udorednog ?ivota. Kako bi ih odvratio od optu?bi i dokazao svoje Bo?je poslanje, Nicefor im ponudi da udarcem ?tapa o neplodno i dra?om obraslo tlo otvori izvor pitke vode.

Pi?anci to odbiju, pravdaju?i se da im je potrebnija dra?a koju kasnije koriste u svojim vinogradima. On na to uzvrati rije?ima: ?Da Bog da bosi po trnju plesali“ zbog ?ega se za Pi?ance do dana dana?njeg uvrije?io naziv -trnoplesari. A umjesto u Pi?nu, Nicefor na putu ka patrijarhu u Akvileju stvori izvore u Gra?i??u, Krbunama, Buzetu, Trstu  i drugdje. Do?av?i pred patrijarha ne imade gdje objesiti svoj pla?t, ve? ga zatakne o zraku sunca ?to je provirila u prostoriju i taj je znak bio dovoljan da ga se oslobodi svih optu?bi.

Pi?anska biskupija prvi se put spominje 579. godine. Pripada je pod Akvilejsku patrijar?iju sve do 1788. kada ju papa Pio VI. ukida i pripaja Gori?koj odnosno Tr??anskoj biskupiji da bi od 1968. potpala pod novoosnovanu Pore?ku i Pulsku biskupiju. Na podru?ju biskupije djelovao je pavlinski samostan u ?epi?u, imala je hospicij u Gra?i??u te je imala dvanaest ?upa, a biskupi su imali i svjetovnu vlast nad nekoliko sela. Zanimljivo je da su pravo na imenovanje biskupa imali isklju?ivo carevi.

Biskupija je ponovno uspostavljena 1969. kao naslovna biskupija, a naslovni biskup bio je zagreba?ki pomo?ni biskup u miru Valentin Pozai? do 2023. godine.

Umag: Sveti Peregrin

Za kraj dana?nje emisije spomenimo jo? jednog ranokr??anskog mu?enika koji je svojim svjedo?anstvom obilje?io jedan kutak 'Krasne Zemlje, Istre mile', sjeverozapadni dio istarskog poluotoka. Sv. Peregrin, ?ije se ime spominje i u talijanskoj ina?ici Pellegrin, za?titnik je Umaga.

Povijesni tragovi i legende o svecu kazuju nam da je sv. Peregrin upravo kod Umaga stupio na tlo si?av?i s la?e na putu svoje misije prosvje?ivanja ?irenjem kr??anstva. Predaja ka?e da se za vrijeme velikih oseka na rtu Ro?ac gdje je stupio na tlo Umaga, mo?e vidjeti stopa odnosno otisak noge svetog Peregrina, koja ukazuje da je on na ovom mjestu  po prvi puta stupio na istarsko tlo. Kr??anstvo se na na?em podru?ju po?elo ?iriti ve? u drugom stolje?u. Sveti Peregrin je do?ao navije?tati Evan?elje u ove krajeve  na prijelazu iz tre?eg u ?etvrto stolje?e. To je vrijeme kada je Rimsko carstvo progonilo kr??ane. Oni koji su pritom izgubili ?ivote posvjedo?iv?i vjeru dobili su naziv mu?enici. I sveti Peregrin je mu?enik, te ga kao i druge mu?enike prepoznajemo na slikama i skulpturama po tome ?to u jednoj ruci dr?i maslinovu gran?icu, simbol mu?eni?tva  Kristove crkve, a u drugoj ruci model grada.

Sveti je Peregrin tako pogubljen pokraj Umaga na dana?njem rtu Ro?ac. Na tom mjestu je u XII. st. sagra?ena crkva i posve?ena ovom mu?eniku. Crkva je obnovljena oko 1400. i ponovno 1830. godine, kada su ispod oltara prona?ene kosti ?to navodi na pomisao da bi prona?ene kosti u XIX. st. mogle biti njegove relikvije.

Niz o istarskim Bo?jim ugodnicima zavr?avamo sljede?eg utorka s jo? dva sveta biskupa.