杏MAP导航

Gordana Krizman

Pula: sveti German

Tako ve? u prvim stolje?ima kr??anstva, u drugoj polovici tre?eg stolje?a nalazimo sv. Germana. Ime mu se tuma?i na dva na?ina, lat. Germanus ime je rimskog roba ili oslobo?enika germanskog podrijetla, a prema drugom zna?enju iz latinskog jezika germanus je brat. U zapadnom istarskom priobalju sve do polovice pro?loga stolje?a nalazimo ime ?ermano kao veoma ?esto mu?ko ime.

Sv. German mu?enik ?ivio je u Puli u drugoj polovici III. stolje?a. Mu?eni?tvo je podnio u okolica Pule, oko 290. godine. O njegovu ?ivotu nema puno pouzdanih podataka. Prema spisu o njegovoj muci Passio sancti Germani iz V. ili VI. st., bio je ugledan Puljanin, kr??anski laik. Za Numerijanova progona prigovorio je Antoniju, prefektu Pule, zbog proganjanja kr??ana, te je stoga izveden pred sud u Areni i osu?en na smrt mu?enjem. Tijekom su?enja hrabro je branio kr??ansku vjeru i time pridobio mnogobrojne gra?ane za kr??anstvo. Tako se po nebrojeni put obistinila Tertulijanova izreka da je krv mu?enika sjeme novih kr??ana. Ubijen je na tre?oj milji puta za Valturu (kraj Kostanjice), gdje je poslije izgra?ena crkva. U Statutu grada Pule iz XIV. st. odre?eno je da se spomendan njegove smrti slavi 30. svibnja.

Rovinj: sveta Eufemija

Pet stolje?a kasnije i Rovinj je dobio svoju svetu za?titnicu. I dobio ju je ba? na ?udesan na?in. ?ujmo ?to o toma ka?e legenda. “U ranu zoru 13. srpnja 800. godine crkvena su zvona uzbu?eno zazvonila. Gra?ani su se sjurili prema moru. Morem je poput kamene la?e doplovio mramorni sarkofag. Zadivljeni su Rovinjci volovskim i konjskim zapregama poku?avali kamenu grobnicu odvu?i u grad, ali uzalud. Nisu pomogli ni sna?ni mi?i?i niti dosjetljivost ljudska, pomogao je tek Bog na dijelu. Svetica se ukazala malom dje?aku rekav?i mu: ?Ja sam Eufemija Kalcedonska koja svojom krvlju zaru?ih Isusa. Ti ?e? izvu?i kamenu korablju svojim tijelom.“ I doista pred zapanjenim pukom dje?ak je upregnuo svoje slaba?ne junice i odvukao sarkofag od obale do crkve na vrhu gradskog brijega. Tamo ga otvori?e i ugleda?e nepomi?no tijelo prelijepe djevojke.
Kraj nje se nalazio svitak pergamene na kojem je pisalo: Hoc est corpus Euphemiae Sancte! Ovo je tijelo svete Eufemije, djevice mu?enice iz Kalcedona ro?ene za nebo 16. rujna godine Gospodnje 304.” ?udesno, pripovije??u o svetoj Eufemiji i danas, vi?e od 1200 godina nakon njezina nastanka, po?inje svaka pri?a o Rovinju.

Ne samo da je kalcedonska svetica i danas slavljena kao za?titnica grada, ve? ?e nam se i u tra?enju skrivenog smisla po?etka turizma u Rovinju otkriti veza s legendom o svetoj Eufemiji. Naime, na njezin dan, 16. rujna, Rovinj bi oduvijek postajao najve?e susreti?te vjernika Istre, a znamo da su upravo hodo?a??a bila prvi oblici turizma.

Pula: bla?eni Oton

U prvoj polovici XIII. stolje?a u Puli je ?ivio bl. Oton. Preminuo je 1241. godine. Po nadimku »Teutonac«, kako ga je 1305. nazvao franjeva?ki subrat fra Petar iz Trogira, ?ini se da nije bio rodom iz Pule, ve? iz krajeva pod njema?kim utjecajem. Stari izvori pripisuju njegovu utjecaju i zagovoru mirotvorno posredovanje i mnoga ?udesna ozdravljenja. Najpoznatije je ?udo koje mu pripisuju vra?anje vida slijepome dje?aku na Otonovu grobu, a motiv su ?esto prikazivali umjetnici. Zbog njegova sveta ?ivota i mnogih milosti ispro?enih njegovim zagovorom, vjernici Pule i okolice stali su ga ?tovati (i zazivati) kao bla?enika, iako mu Crkva nije slu?beno potvrdila taj naslov. Njegov spomen sve?ano se slavi 14. prosinca u pulskoj franjeva?koj crkvi, gdje su pohranjeni i ?tovanju izlo?eni njegovi zemni ostatci.

Bale: bla?eni Julijan

Bale, maleno mjesta?ce u rovinjskom zale?u po?etkom je XIV. stolje?a bilo obilje?eno djelovanjem sve?enika franjevca bl. Julijana. Pretpostavlja se da je ro?en oko 1300. u Balama, a ondje je i preminuo 1. svibnja 1349. Julijan potje?e iz poznate obitelji Cesarello. Mlad je stupio u Franjeva?ki red i nakon studija filozofije i teologije re?en je za sve?enika. ?ivio je u raznim samostanima u Istri, a najve?i dio ?ivota proveo je u samostanu sv. Mihovila u blizini Bala. Taj su samostan nekada nastavali redovnici kamaldoljani, a kad su ga oni napustili, preuzeli su ga franjevci.

Julijan je ?ivio u tom samostanu uzornim redovni?kim ?ivotom. ?esto je i?ao po istarskim selima i gradovima, propovijedao i dijelio sv. sakramente, a posebno se istaknuo kao ?ovjek koji donosi mir me?u posva?ane ljude, obitelji i skupine gra?ana. Umjetnici su ga prikazivali s knjigom i kri?em u ruci, jer je nastojao kao navjestitelj Bo?je rije?i, propovjednik i pu?ki misionar svima u ime Kristovo donijeti Bo?ji mir, provode?i u djelo geslo svoga duhovnog oca sv. Franje: “Mir i dobro!” No, jednako su brojni vjernici dolazili k njemu u samostan sv. Mihovila. Ispovijedali su se i tra?ili savjete od toga svetoga redovnika.

Nakon tako provedenog ?ivota, koji je izgarao kao svije?a na slavu Bo?ju u samostanskoj ti?ini i vrlo plodnog misionarskog i pastoralnog rada, Julijan je dozreo za vje?nost i blago preminuo u Gospodinu. Franjevci su napustili samostan sv. Mihovila po?etkom XVI. stolje?a,, a tijelo bl. Julijana ostalo je u samostanskoj crkvi, gdje su ga vjernici i dalje ?tovali. Gra?ani su potkraj XVI. stolje?a prenijeli njegove mo?i u ?upnu crkvu, pa se od tada sve?ano slavio blagdan prijenosa, a 29. rujna 1592. podignut je njemu u ?ast krasni mramorni oltar. Svemu tome je svjedokom slu?beni dokument pore?koga biskupa Ga?para de Nigrisa.

Narod ga je odmah nakon smrti po?eo ?tovati kao sveca. Ne samo da su ga ?tovali kao sveca, nego su ga gra?ani Bala izabrali za svoga za?titnika, kako svjedo?i “Op?inski statut” iz 1477. godine. Budu?i da je te godine izabran za glavnog za?titnika mjesta, sasvim je jasno da su ga ?tovali kao sveca ne od te godine, nego davno prije. “Dan op?ine” svake se godine sve?ano slavio misom, procesijom i drugim slavljima. ?ak je papa Pio VI. vjernicima Bala podijelio oprost za taj blagdan. U XVI. st. osnovana je posebna bratov?tina koja se brinula za ?tovanje bl. Julijana. Gra?ani Bala svetkovali su blagdan njegova ro?enja za nebo 1. svibnja, potom dan prijenosa njegova tijela slavili su 4. srpnja, a dan posve?enja njegova oltara 29. rujna. Tako su Baljani svoga sveca slavili tri puta na godinu.

Nova veli?anstvena crkva u Balama sagra?ena je 1882. g. i posve?ena Poho?enju Bl. Dj. Marije i bl. Julijanu, kako svjedo?i natpis urezan u kamenu. Do prije nekoliko godina skupina mladih koja se okupljala u pazinskom Samostanu Poho?enja Marijina organizirala je no?ni molitveni hod od Pazina do Bala. Rije? je o sedam sati hoda kroz pitomu prirodu sredi?nje Istre, i stigli bi taman na sve?anu poldanicu prvog svibnja, na bla?enikov blagdan.