杏MAP导航

fra Zvonimir Pervan

Slavlje svetkovine Presvetoga Trojstva, slavlje je otajstva na?e vjere, jednoga Boga u tri bo?anske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Na? Bog nam se tijekom povijesti spasenja objavljuje ne kao usamljeni Bog, nego kao zajedni?tvo Triju Osoba. Razmatraju?i povijest spasenja i izabranog naroda prepoznajemo Boga Oca, Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog, potom Sina, obe?anog Mesiju, Isusa Krista ?ro?ena od Oca prije svih vjekova“, koji nam se objavljuje i otkriva nam lice milosrdnog Oca i izljeva Duha Svetoga koji nas, kako ka?e sam Isus u dana?njem evan?elju, upu?uje u svu istinu.

Bog je, dakle, trojstvena ljubav. U njemu se doga?a neprestano strujanje ljubavi. Sveti Augustin ka?e kako je Bog Otac onaj koji ljubi, Bog Sin onaj koji je ljubljen i Bog Duh Sveti koji je ljubav koja me?u njima struji. Sveti Bernardin vidi taj odnos kao kru?ni poljubac: Bog Otac daje poljubac, Bog Sin prima poljubac i Bog Duh Sveti je sam poljubac. Tako su sveci ulazili u otajstvo Boga. Ulazili su s vjerom i poku?ali to pribli?iti razumski, svjesni da je Bog u sebi neiscrpno otajstvo. Doista u pravoj ljubavi uvijek imamo tri stvarnosti: onaj koji ljubi, onaj koji je ljubljen i ljubav koja ih ujedinjuje. To je zajedni?tvo ljubavi. To je punina ljubavi.

Ono ?to karakterizira Boga trojstvene ljubavi jest ?injenica da On nije stati?an, nepokretan nego je pokretna, ?iva ljubav. U njemu se doga?a ra?anje. U vjerovanju ispovijedamo kako je Isus ro?en, ne stvoren, istobitan s Ocem, po kome je sve stvoreno. To ra?anje obilje?ava Bo?ju bit, to je trojstveno darivanje. Ra?ati zna?i ostvarivati sebe daruju?i ?ivot drugomu – to neprestano darivanje doga?a se u Presvetom Trojstvu.

Mi ljudi doista te?ko mo?emo razumjeti Bo?ju veli?inu. Koliko god poku?avamo dose?i to veliko otajstvo vjere, na? Bog uvijek, iako tako blizak, ne da se zatvoriti u na?e koncepte i definicije. Iako je va?no baviti se teologijom i tako uranjati u otajstvo i pribli?avati se Bogu ipak uvijek valja imati poniznosti i biti svjestan da to tra?enje nikada ne mo?e i ne treba prestati. Zato teologija nije znanost kao druge. Bog nije znanstveni zaklju?ak. On ?ivi u osobama i znanje o njemu je uvijek nu?no povezano sa ?ivim iskustvom susreta s njime za koji je potrebna vjera, a ne samo razum. To dvoje nikada ne mo?emo razdvojiti.

U evan?elju Isus govori: ?Jo? vam mnogo imam kazati, ali sada ne mo?ete nositi. No kada do?e On – Duh Istine – upu?ivat ?e vas u svu istinu.“ Bog nas korak po korak strpljivo uvodi u puninu spoznaje. Potrebno je strpljenje, poniznost i povjerenje, jer vjera raste postupno, sazrijeva kroz ?ivot, u oslu?kivanju Bo?je rije?i i djelovanju Duha Svetoga u nama.

Dragi slu?atelji, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, molimo Duha Svetoga da otvori na?a srca, da mo?emo s ljubavlju gledati u Oca, oslu?kivati Rije? Sina, i dopustiti Duhu da nas vodi putem istine i ljubavi.