?asni sluga Bo?ji Egidio Bullesi - mladi? iz Istre na putu svetosti
Gordana Krizman
Egidio Bullesi (Bullesich, hrv. Bule?i?) bio je mladi? laik koji je u te?kim godinama izme?u dva svjetska rata ?ivio i djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i duhovnim darom, rije?ju i primjerom poticao na obra?enje, napose mlade, u specifi?nim ?ivotnim sredinama: radnike u pulskom brodogradili?tu, mlade prepu?tene “odgoju“ ulice i mornare u talijanskoj mornarici s kojima je ?ivio za trajanja 25-mjese?nog vojnog roka. Kao ?lan franjeva?kog svjetovnog reda Egidio je svim svojim bi?em realizirao apostolat me?u mladima. No, osim toga poha?ao je starce i bolesnike, pomagao napu?tenoj djeci i svima za koje bi saznao da su u potrebi. Svjestan va?nosti osobne duhovne izgradnje ?esto je hodo?astio u sveti?te Majke Bo?je od Milosti u ?ijani, naselju u sjeverozapadnom dijelu Pule. Za odslu?enja vojnog roka u talijanskoj ratnoj mornarici (od 1925. do 1927) na ratnom razara?u ?Dante Alighieri“, mnoge je mornare i ?asnike odvratio od nemoralnih djela te ih vratio vjeri. Jedan od njih, Guido Foghin, kasnije je postao franjevac, sve?enik i misionar. Na brodu je Egidio osnovao brodsku knji?nicu, nabavio knjige i podigao oltar. Ve? za ?ivota, a napose prigodom njegove smrti, od upale plu?a, u Puli, dobi od 23 godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici nazivali svecem. O tome koliko je traga ostavio me?u stanovnicima Pule govore i svjedo?anstva suvremenika o velikom mno?tvu koje ga je do?lo ispratiti na posljednji po?inak. Kad je lijes bio na ulazu u groblje Monte Giro, kraj pogrebne povorke jo? nije bio iza?ao iz pulske prvostolnice, a rije? je o putu du?em od kilometra.
?ivotopis
Ro?en je 24. kolovoza 1905. u Puli, u Ulici Via Sissano, u ku?i nasuprot glavnog ulaza tada?nje Pokrajinske bolnice ?Santorio Santorio“, kao tre?e od devetero djece. Njegov je otac bio cijenjeni brodograditelj u pulskom brodogradili?tu. ?kolovanje je zapo?eo u Pu?koj ?koli Svetog Martina. Za vrijeme I. svjetskog rata austrougarske vlasti iselile su obitelj Bullesi iz Pule, s jo? oko 50 tisu?a ?itelja Istre, najprije u Rovinj, gdje je Egidio primio Prvu Pri?est u dobi od 10 godina, potom u Ma?arsku (Szeged) i na kraju u Austriju, u Graz gdje je u katedrali primio sakrament potvrde. S 13 godina vra?a se u Pulu te po?inje raditi u pulskom vojnom brodogradili?tu kao pomo?ni radnik, a potom, nakon zavr?ene ve?ernje ?kole, kao tehni?ki crta?.
U srpnju 1920., u dobi od 15 godina, upisao se u Omladinski klub "San Francesco" gdje je bio gorljivi apostol me?u mladima i pridru?io se Tre?em franjeva?kom redu pod imenom Lodovico. Njegov radni ?ivot tekao je paralelno i neodvojivo od apostolata. Neumorno je radio i studirao, ali prije svega nau?io je donijeti Isusa u radno okru?enje, te je primjerom pokazivao kako treba ?ivjeti s Isusom. U kolovozu iste godine, unato? mladoj dobi, poslan je da predstavlja Udrugu Pola na kongresu povodom 50. obljetnice Talijanske katoli?ke mlade?i u Rimu. Godine 1923. sa samo 18 godina, osnovao je i vodio Sekciju kandidata Katoli?ke akcije (Katoli?kih skauta) u Puli. Nakon toga je tijekom 25 mjeseci vojne slu?be provodio jedinstven i anga?iran apostolat. U velja?i 1925. ulazi u sastav Kraljevske mornarice i ukrcao se u Veneciji na bojni brod ?Dante Alighieri“, borbeni brod s 12 topova i vi?e od 1300 ?lanova posade. P. Ugo Hohl, njegov suvremenik, je kasnije zapisao: ?Na brodu je zatekao beskrupulozne i podrugljive drugove, bez ikakvog moralnog ili vjerskog obrazovanja, pro?ete antiklerikalizmom, koji su podnosili vojni?ki ?ivot poput osu?enika“. Ali on se gotovo odmah isti?e, ne samo svojom visinom metar i 92 cm, ve? posebno svojom duhovnom veli?inom. Egidio s broda pi?e majci: ?Na pramcu broda gledam u nebo, mislim na Boga, izvor moje radosti, mog mira i moje sre?e.“ Na brodu, ba? kao ?to je to ?inio i na kopnu, provodi gorljivi apostolat u svom svakodnevnom okru?enju. Uspijeva osnovati svojevrsni klub pod nazivom ?Ve?ernje aktivnosti u hladnjaku“ jer se sa zainteresiranom mornarima sastaje u prostorijama nadomak brodskog hladnjaka: u tom kontekstu doga?aju se razna obra?enja, pa ?ak i redovni?ki poziv. Guido Foghin, agnostik, nakon Egidijeve smrti pola?e zavjete kao franjevac, misionar u Kini, a zatim u Gvatemali, uzimaju?i kao redovnik ime svog prijatelja Bullesija: Otac Egidio Maria.
Po zavr?etku vojnog roka zaposlio se u brodogradili?tu u gradu Monfalcone, u Nadbiskupiji Gorizia (u regiji Friuli-Venezia Giulia) kao tehni?ki crta?. Stanovao je kod ?upnika i bavio se karitativnim radom, brinu?i o potrebitima, napose o napu?tenoj djeci. U dobi od 23 godine razbolio se od upale plu?a, potom tuberkuloze te je preminuo 25. travnja 1929. godine. Obitelj je nakon drugog svjetskog rata oti?la u Italiju. Egidijeve zemne ostatke prenijeli su s pulskog groblja u Italiju 1973., u mjesto Ramuscello di Sesto al Reghena gdje je njegov brat Eugenio bio ?upnik. Nedugo zatim, obzirom da je bio franjeva?ki tre?oredac, i ?ivio je tu karizmu do sr?i, urna je prenesena u Sveti?te Majke Bo?je na otoku Barbana, u Nadbiskupiji Gorizia, gdje su rezidirali franjevci, koji su zdu?no nastavili ?iriti ?tovanje njegova lika. Godine 2020., zbog nedostatka zvanja, franjevci se povla?e iz tog sveti?ta i prepu?taju ga brazilskim benediktincima.
Kult ?tovanja na otoku Barbana
Komemoracija se na otoku Barbana odr?ava ve? vi?e od pola stolje?a, otkad su onamo preneseni Egidijevi zemni ostatci. Franjevci su ga prihvatili jer je bio franjeva?ki tre?oredac, a pogotovo zato ?to su na oto?i?u boravili i istarski franjevci, padre Matteo Kuhar iz ?upe Sveti Matej – Cere te padre Ubertino Hohl i padre Antonio Nardini iz Pule. Otac Hohl bio je i Egidijev suvremenik i sugra?anin te je o njemu kasnije napisao knjigu pod naslovom ?Na? prijatelji Egidio“. Padre Matteo Kuhar, bio je ujedno vrsni poznavatelj povijesti hrvatskog naroda. On je uz vi?e knjiga o Egidiju Bullesiju napisao i knjigu o bl. Alojziju Stepincu ?Stepinac – osu?eni pravednik“ (Stepinac – un innocente condannato, (1982.) koju je zbog politi?kih prilika potpisao pseudonimom - Neki Istranin. Vi?e je vjernika u Istri, zbog posjedovanja te knjige, ili poku?aja uno?enja iste preko granice, do?ivjelo nemale neugodnosti.
O Egidiju iz pera sve?enika i biskupa
Osim brojnih knjiga koje su o Egidiju napisane na talijanskom jeziku, pa je stoga on i daleko poznatiji javnosti u Italiji nego u Hrvatskoj, od literature na hrvatskom jeziku nalazimo knjige pre?. Marijana Jeleni?a ??ivot za druge“ (1978) i ?Svetac iz Pule“ (1996), a franjevac Ivan Dami? napisao je knjigu “?asni sluga Bo?ji Egidije Bule?i?, apostol mladih, svjetovni franjevac” (2009).
Mnogi vjernici iskazuju Egidiju svoje ?tovanje i utje?u se njegovom zagovoru. ?esto se citiraju proro?ke rije?i njegovog ?upnika Antonija Santina (kasnijeg rije?kog i tr??anskog biskupa) nad grobom na dan sprovoda: ?Danas ne treba roniti suze. Egidio vi?e od oplakivanja zaslu?uje da mu zavidimo i da ga slijedimo. Ne treba ni moliti za njega. Naprotiv, o?ekujemo ki?u njegovih milosti, njegov zagovor. Ne treba ni cvije?a. Cvije?e ?e samo niknuti iz zemlje koja ga skriva i na putovima kojima je i?ao siju?i svoje divne kreposti. Na ovom grobu nije bogohulno re?i: Isus Krist je u osobi Egidija jo? jednom pro?ao zemljom ?ine?i dobro.“
Proces beatifikacije
Proces beatifikacije Egidija Bullesija pokrenut je 6. prosinca 1974. u Trstu. Kauza je zatim 1977. poslana u Rim, gdje je 1997. papa Ivan Pavao II. Egidija slu?beno proglasio “?asnim slugom Bo?jim”. Tr??anski biskup stoga je 2000. godine proslijedio Kongregaciji za kauze svetaca rezultate informativnog postupka o navodnom ?udu koje se dogodilo 1929. godine na motornom brodu “Vulcania”, gdje je jedan mornar izbjegao smrt te svjedo?i da je u trenu smrtne pogibelji zavapio zagovor Sluge Bo?jeg Egidija Bullesija. Na razmatranje komisiji poslan je i slu?aj, prema izjavama lije?nika, medicinski neobja?njivog ozdravljenja jedne pacijentice za ?ije se ozdravljenje obitelj posebno molila Egidiju za zagovor.
"Odbor franjeva?kog reda za promicanje ?ivota i djela sluge Bo?jeg Egidija Bullesija" svake godine organizira niz susreta i hodo?a??a na temu Egidija Bullesija, a na otoku Barbana, gdje se ?uvaju njegovi zemni ostaci svake se godine 25. travnja, na obljetnicu njegove smrti, organizira sve?ana misa te molitva pred njegovom posljednjim po?ivali?tem. Uobi?ajeno misu predvodi netko od biskupa ili nadbiskupa iz te crkvene pokrajine, a ove je godine izvanredno, misu predvodio mons. Sergio Siddi, generalni vikar Vojnog ordinarijata Italije.
Promi?ljanja Egidija Bullesija
O njegovom vojni?kom ?ivotu svjedo?i jedan vojnik: "Velika je bila njegova ljubav prema nama, a mi smo mu ?inili tolike de?pete. Toliko je imao pa?nje prema nama ?ine?i nam svako mogu?e dobro. Predlo?io nam je ?ivjeti ?isto." A Egidio ?e o tim danima: "Bilo mi je divno ovih mjeseci, sve sam svoje sile upotrijebio za Gospodina. ?estoko sam se i potpuno opirao svim napastima svijeta, tijela i zloduha. Uvijek sam pobijedio...potpuno predan volji Bo?joj. Vojni?ki je ?ivot bio najljep?i dio moga ?ivota."
"Zadatak ?ivota zna?i svim srcem, svim silama raditi za druge, za bli?nje. To zna?i- ?rtvovati se, odricati se, poniziti se, moliti, drhtati, plakati, ?alostiti se za sve du?e i roditi ih u Kristu. Kako je lijepo podizati bijedne i jo? im jednom pru?iti nadu u spasenje. Kako je lijepo otirati suze! Kako je lijepo okupljati mlade na nedjeljnoj misi da zajedno kao bra?a ?ive radost ?ivota!"
O bolesti i smrti zapisao je: "Od silnog napora razbolio sam se od upale plu?a za ?to nema lijeka. Uvijek sam sretan. Ostanem li na ?ivotu, Krist je moja sre?a. Uvijek je bio. Umrem li, idem u?ivati s Isusom. Nikada nisam bio u tolikom du?evnom miru... Zadovoljan sam ?to sam uvijek radio za Gospodina. Ja sam tako zadovoljan. Kako sam zadovoljan za ove trenutke…da sam pro?ivio jedan ?ist, dobar ?ivot!"
Njegove posljednje rije?i: "Dragi, dragi Isuse! Koliko Te ljubim! Uvijek sam te ljubio. Kako sam radostan da umirem, dolazim u Nebo. Kako sam radostan...Budite dobri!"
Poticaj je to kojim i danas taj svijetli uzor ohrabruje one koji ga upoznaju, jednako kao ?to je neumorno poticao na dobro svoje suvremenike, koji su ga upravo zato odmah po preminu?u smatrali svetim.
