Peta vazmena nedjelja. Rije? Bo?ju tuma?i don Hrvoje Poljak
don Hrvoje Poljak
Dragi slu?atelji HKR-a, kroz ovo vazmeno vrijeme, nakon Isusovog Uskrsnu?a, Bog nam podi?e o?i prema Nebu, prema na?oj budu?nosti i govori nam o sre?i, o onome ?to ima do?i. Za?to je to tako? Zato ?to se na ovoj zemlji ne mo?e posti?i punina sre?e. Na?a je, istina, du?nost, da se uvijek borimo, za sretniji i ljep?i svijet, za bolji ?ivot, ali ovdje na zemlji ne mo?emo posti?i raj.
Kakav je Bo?ji plan za nas? Bo?ji plan je da nas povede u svoj dom i postavi nas za svoj stol. Govori nam danas ljubljeni u?enik Ivan: ?Ja Ivan vidjeh, novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja uminu, ni mora vi?e nema“. Dakle, Ivan nam svjedo?i o sretnom svijetu, o novoj zemlji i o novom nebu.
Kada je rije? o vje?noj domovini, ka?e nam jo? i ovo: ?On ?e prebivati s njima“.
I onda nabraja: ?tada ne?e biti vi?e nevolja, ni suza, ni tuge, ni jauka, ni boli, ni smrti“.
Danas nam Bog govori o vje?noj perspektivi ponu?enoj svakom ?ovjeku i poziva nas da, kao djeca Bo?ja, ?ivimo s pogledom u Nebo i da svoje nevolje prolazimo na taj na?in.
Drugi va?an moment o kojemu nam govori prvo ?itanje jest da se u tu vje?nu domovinu ulazi kroz nevolje. Ka?e u Djelima apostolskim: Pavao i Barnaba u?vr??ivali su du?e u?enika bodre?i ih da ustraju u vjeri, ?jer da nam je kroz mnoge nevolje u?i u kraljevstvo Bo?je“. Vidimo da je to put prema Nebu. Neki ka?u: Bog ?eli da mi budemo sretni i pritom misle ovozemaljske radosti: zdravlje, imetak, uspjeh, blagostanje na ovoj zemlji.
Pod broj jedan: Bog svakako ?eli da budemo sretni, ali definitivno sretni, i sve je u?inio da bi osigurao tu sre?u. Bog je umro za tu sre?u, da bismo mi bili sretni.
I pod broj dva: Sretan je samo onaj koji se na?e u Nebu, jer tamo je stanje koje je sam Bog pripremio za ljudsku sre?u.
Iz ovoga proizlazi odgovor na pitanje, Tko je onda sretan na zemlji? Na zemlji je sretan samo onaj koji se kre?e prema Nebu; onaj koji i uz mnoge nevolje – kao ?to su posvjedo?ili apostoli, mu?enici, i toliki svjedoci vjere – ostane vjeran Bo?jem putu.
Tko je onda nesretan? Definitivno je i kona?no nesretan onaj ?ovjek koji proma?i Nebo i zavr?i u paklu, u propasti. A tko je nesretan na ovoj zemlji? Onaj koji se kre?e prema paklu. Pa mo?e imati i sav svijet, kako Isus govori, a ako du?u svoju izgubi, sve je izgubio.
Pitamo se: budu?i da je jedina sre?a do?i u Nebo, a u njega se dolazi kroz vrata patnje, uskim i trnovitim putem, budu?i da na zemlji ne mo?emo izbje?i sve suze i sve patnje i da svi idemo prema neminovnoj smrti, ?to nam je onda ?initi?
Postoji samo jedan odgovor koji nam Bog daje: taj odgovor je ljubav. Mi patnje ne mo?emo otkloniti, ali mo?emo ljubiti. To je odgovor djece Bo?je na nevolje svijeta. Ljubav u srcu otvara vrata sre?e i vrata Neba. Tko ide u tu vje?nu sre?u? Onaj koji nosi u srcu ljubav. U Nebo sigurno ne?e u?i: zloba, zlo?a, egoizam. U nebo se ulazi ljubavlju.
Zapovijed vam novu dajem, ka?e danas Isus: ?Ljubite jedni druge; kao ?to sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom ?e svi znati da ste moji u?enici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.“ Ljubav je jedini znak i dokaz autenti?nosti na?e vjere, i plodnosti na?ega kr??anskog ?ivota. Bez ljubavi ne mo?emo se smatrati kr??anima.
Sveta Mala Terezija, nau?iteljica Crkve i ?Maloga puta“, napisala je ove rije?i: ?Shvatila sam da jedino ljubav o?ivljuje udove Crkve i kad bi se ljubav ugasila, ne bi vi?e apostoli navje?tavali Evan?elje, ne bi vi?e mu?enici htjeli prolijevati svoju krv. Shvatila sam da ljubav obuhva?a sva zvanja, da je ljubav sve. Da ona obuhva?a sva vremena i sva mjesta i jednom rije?ju da je ona vje?na. Tada sam u zanosu svoje mahnite radosti, uzviknula: ?O Isuse ljubavi moja, napokon sam na?la svoje zvanje, moje zvanje je ljubav. Da, na?la sam svoje mjesto u Crkvi i to si mi mjesto dao ti, o moj Bo?e, u srcu Crkve, svoje majke, bit ?u ljubav. Tako ?u ja biti sve, tako ?e se ostvariti moj san“.