?etvrta vazmena nedjelja. Nedjelja Dobrog Pastira. Rije? Bo?ju tuma?i vl?. Lovro Bi?kup
vl?. Lovro Bi?kup
Dragi slu?atelji, draga bra?o i sestre, dok na nedjelju Dobroga pastira razmi?ljamo o vrijednosti duhovih, sve?eni?kih i redovni?kih zvanja, ?elja mi je u tom kontekstu istaknuti dvije kreposti, krepost ljubavi i krepost po?tovanja. To su, naime, dvije vrlo va?ne kreposti da bi na?i me?uljudski odnosi bili i ostali zdravi. U kontekstu duhovnih zvanja, te su dvije kreposti tako?er vrlo va?ne. Da bi se i danas mladi?i i djevojke odlu?ivali za duhovna zvanja, potrebna je obostrana ljubav i po?tovanje. Naime, te?ko ?e se mladi? i djevojka odlu?iti za duhovno zvanje ako je njihova ljubav prema ?ovjeku te ?elja za darivanjem drugima premala.
S druge strane, te?ko ?e se mladi? i djevojka odlu?iti za duhovno zvanje ako je po?tovanje vjernika prema duhovnom pozivu postalo premalo. Va?no je da na?a djeca i mladi mogu od starijih u?iti kako treba po?tivati svoga sve?enika, ?upnika, redovnika ili ?asnu sestru. Naime, po?tovanje zna?i «vrijedan si mi, trebam te i hvala ti». Muslimani po?tuju svoje imame, ?idovi svoje rabine. Ako ?e stariji znati pokazati da su i na?i sve?enici vrijedni po?tovanja, onda ?e i mladi po?tivati svoje sve?enike i uvijek ?emo imati novih duhovnih zvanja jer se zvanja ra?aju, dakle, tamo gdje je ljubav, vjernost i po?tovanje.
Na ovom mjestu se ?elim kao mladi sve?enik zahvaliti svim sve?enicima, redovnicima i redovnicama koji su se unato? pritiscima mo?da obitelji, mo?da dru?tva, mo?da nekim o?ekivanjima i usprkos strahovima, odlu?ili i odgovorili Bo?jem pozivu i svaki dan nas ispo?etka ?uvaju svojom dobrotom i svojim molitvama, neki pet, neki ve? deset ili dvadeset ili pedeset godina. Vjerojatno su rijetki svjesni te vrijednosti koju imaju i tog dara koji su od Boga primili, a kad bi i svjesni bili, kako ka?e sv. Ivan Marija Vianney, mo?da bi i umrli, ali ne od tuge nego od radosti. Ka?u da Crkva ima dvije noge kojima hoda po svijetu. Jedna noga je sakrament ?enidbe i obitelji, a druga je sakrament sv. Reda, sve?enici i redovnici. Tek zajedni?kom suradnjom jednih i drugih, tek kada se obilno slave i ?enidbe i re?enja, tek tada Crkva mo?e svijetom tr?ati. Ina?e ?e ?epati. Vrijedi naime posvijestiti si da sve?enici svakodnevno prinose ?rtve na razli?ite nakane svojih vjernika i mole za svoje vjernike, mole za obitelji, mole za druge, suosje?aju i trpe s drugima. Du?nost je i obitelji da se okupljaju svaki dan na molitvu i da mole za svoje sve?enike, suosje?aju i trpe sa svojim sve?enicima. Tako ni jedna od dvije noge Katoli?ke Crkve ne?e ostati prekratka.
Razmatranje ?u zavr?iti jednim kratkim svjedo?anstvom. Provedeno je, naime, krajem pro?loga stolje?a jedno istra?ivanje nad pre?ivjelim ljudima iz nacisti?kih koncentracijskih logora. Pitali su ih koja je rasa, skupina ili vrsta ljudi najbolje podnijela patnju i pakao koncentracijskih logora. Svjedoci su redovito odgovarali da se tu ne radi o nekoj naciji, rasi ili vrsti ljudi. Naime, to su bili katoli?ki sve?enici. Tisu?e sve?enika, zatvoreni u logore, u Kristu ukorijenjeni, trudili su se i u toj najve?oj tami ?ovje?anstva ostati makar zadnji plami?ak svjetla. Vrlo je konkretno ovo svjedo?anstvo snage sakramenta sv. Reda koje nas obvezuje da ne odustanemo od molitve za sveta sve?eni?ka i redovni?ka zvanja. Hvaljen Isus i Marija!
