Cvjetnica. Rije? Bo?ju tuma?i fr. Mislav Pe?ek
fr. Mislav Pe?ek
Stojimo sa narodom i kli?emo pred Mesijom koji nam se pribli?ava. Ulazak mu je sve?an, a njegovo lice skriva i radost i tugu. Palmine grane su nam u rukama i pjevamo i kli?emo, jer na? Spasitelj dolazi. Dolazi u Jeruzalem, dolazi u zamak na?e du?e. Dolazi da donese pobjedu, da nas u?ini slobodnima. Pitanje koje si moramo postaviti, jesmo li svjesni na?ina na koji ?e nas osloboditi, naravi njegove pobjede? Jesmo li spremni prihvatiti kri? kao stablo ?ivota? Muku kao izvor okrjepe? Poni?enje i smrt kao cijenu slobode?
Bra?o i sestre u?li smo u Veliki tjedan dana?njom proslavom blagdana Cvjetnice ili Nedjelje Muke Gospodnje. Kao ?to svakom vremenu priprave za ?enidbu ima ono daljnje, bli?e te neposredno, tako je i Veliki Tjedan neposredna priprava za spomen na duhovnu ?enidbu Krista i Crkve. U svojoj muci, svojoj ?rtvi na Kri?u, Krist je u potpunosti darovao samoga sebe, a bra?na je ljubav konzumirana prolijevanjem nevine krvi, ?ina posvjedo?enog Isusovim rije?ima na kri?u: ?Consummatum est“ – Dovr?eno je! Isus se nije opirao napadima i poni?enjima tijekom svojeg pashalnog otajstva, time ispuniv?i Izaijino proro?tvo: ?Le?a podmetnuh onima ?to me udarahu, a obraze onima ?to mi bradu ?upahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.“
Mo?emo zamisliti kako je bilo tim ljudima koji su mahali palminim granama tek nekoliko dana ranije, sada promatrati da Isus ?utke podnosi sve napade na njega, kako se ne bori za svoju nevinost, kako ne koristi svoju vlast za odmazdu. Kakvo razo?aranje u o?ima svijeta… Svojima je do?ao, i od svojih bio odba?en do te mjere da ?oni navaljivahu iza glasa i?tu?i da se razapne“. Do?ao je kako bi za svoje, ali i za cijeli svijeta mogao podnijeti te?ku cijenu grijeha, a to je smrt. ?rtva prinesena Bogu po kojoj se nama otvaraju vrata Neba. Svojom smr?u kupuje na? ?ivot.
Isus je tijekom svoje Kalvarije bio u stalnom sjedinjenju sa svojim Ocem, pa ?ak i u trenutku osje?aja najve?e napu?tenosti dok vapi na kri?u ?Bo?e moj, Bo?e moj, za?to si me ostavio?“, Krist nije u stanju o?aja, ve? glasno izra?ava svoju bol u kojoj je poruka nade, kao i u Psalmu 22.: iako je stanje boli neizdr?ivo, Bog ?e na koncu spasiti pravednika: ?Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je ?uo.“ Na?alost mi te?ko prihva?amo govor o Kri?u, i uistinu, tvrd je to govor. Radije bismo bili uz Krista pobjednika, nego Krista patnika. Radije dijelili njegovu ?ast i slavu, nego njegovu odba?enost i poni?enje. Radije u?itak, nego muku… Ali jedno nam ne ide bez drugoga. Ako Krista volimo, volimo ga u cijelosti, u svakom vidu njegova ?ivota. Dopustimo u ovom Velikom tjednu, u ovoj neposrednoj pripravi za sjedinjenje na?ih du?a sa Njegovom, da nam se ljubav Bo?ja objavi u stvarnosti ?rtve, i da do smrti uzljubimo muku Onoga koji ju je do smrti za nas nosio.
