Uskrs i pashalno otajstvo
Marito Mihovil Letica
Po?injemo va?nim podsje?anjem da su Isusova posljednja ve?era na Veliki ?etvrtak te muka i smrt na Veliki petak nerazdvojivo povezani te ih imamo razumijevati jednim i jedinstvenim povijesnim i natpovijesnim doga?ajem u kojemu sâm Isus postaje Pasha. On je na posljednjoj ve?eri ostvario svoje obe?anje iz sinagoge u Kafarnaumu: “Ja sam kruh ?ivi / koji je s neba si?ao. / Tko bude jeo od ovoga kruha, / ?ivjet ?e uvijeke. / Kruh koji ?u mu ja dati, / tijelo je moje / – za ?ivot svijeta“, kako ?itamo u “Evan?elju po Ivanu” (Iv 6,51). A u “Prvoj poslanici Korin?anima” apostol Pavao ka?e: “O?istite stari kvasac da budete novo tijesto kao ?to i jeste beskvasni jer ve? je ?rtvovana Pasha na?a, Krist” (1 Kor, 5,7).
?idov Isus ili hebrejski Jeho?ua iz grada Nazareta u Galileji jest nova Pasha. Zanimljivo je spomenuti da je u brojnim jezicima, mahom romanskim, izraz za Uskrs ili Vazam upravo rije? “pasha”: talijanski “Pasqua”, francuski “Pâques”, ?panjolski “Pascua de Resurrección”.
Pribli?no u isto proljetno vrijeme kada kr??ani slave Uskrs, ?idovi se proslavljanjem osmodnevnoga blagdana Pashe – ili Pesaha, kako obi?avaju zvati taj blagdan – prisje?aju izlaska iz egipatskoga ropstva. ?idovima, jednako kao i kr??anima, povijest je ujedno povijest spasenja. Rije? je o jednoj i jedinstvenoj povijesti koja je i temporalna i soteriolo?ka te – s obzirom na svoj cilj i ispunjenje – eshatolo?ka.
Imajmo vazda na umu Pavlove rije?i iz “Prve poslanice Korin?anima”: “Ako nema uskrsnu?a mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje na?e, uzalud i vjera va?a” (1 Kor 15,13-14). Iz Pavlovih rije?i jasnim se nadaje zaklju?ak da nije mogu?e biti kr??anski vjernik a ne vjerovati u stvarnost Kristova uskrsnu?a. Krist treba uskrsnuti u na?oj svijesti i u na?im srcima.
Isus Krist za nas je, za na?e spasenje, podnio muku i umro na kri?u – ali nije mrtav, uskrsnuo je! ?iv je i daruje nam ?ivot. U tom smislu mo?emo re?i da dokaz uskrsnu?a nije prazan Isusov grob – nego punina ?ivota ?to nam ga nam Krist donosi i daruje svojim uskrsnu?em.
Treba ponoviti i osobito istaknuti da uskrsnu?e Isusa Krista, Mesije, Pomazanika – jest konkretan povijesni doga?aj! Nije rije? samo o doga?aju vjere kako to tuma?e neki suvremeni teolozi, primjerice protestantski teolog Rudolf Bultmann. O povijesnosti doti?noga doga?aja svjedo?e brojni novozavjetni tekstovi, a najizri?itije “Djela apostolska” u 10. poglavlju: “Bog ga uskrisi tre?i dan i dade mu da se o?ituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodre?enima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili po?to uskrsnu od mrtvih” (Dj 10,40-41).
Naposljetku zaklju?imo da na Uskrs slavimo povijesni doga?aj s posljedicama za vje?nost, doga?aj koji je zemaljske horizonte uzvisio i razvio u nebeske perspektive, doga?aj koji nam – harmoniziraju?i biolo?ki i eshatolo?ki ?ivot – nudi ?ivot vje?ni. Uskrs je povijesni doga?aj kozmi?ke pobjede ?ivota nad smr?u. Takvo spasonosno i ?ivotodajno povezivanje zemaljskoga s nebeskim, povijesnoga s kozmi?kim, bija?e dano u?initi samo Bogo?ovjeku Isusu Kristu – pravomu ?ovjeku i pravomu Bogu.
Po?tovane slu?ateljice i po?tovani slu?atelji Vatikanskoga radija, na dobro vam do?lo sveto Uskrsnu?e Isusovo! Sretan vam Uskrs!
