杏MAP导航

Marito Mihovil Letica

Rije? “nada” – uzeta kao imenica u svim pade?ima jednine i mno?ine, zajedno s glagolom “nadati se”, u svim glagolskim vremenima i licima – pojavljuje se u “Bibliji”, u knjigama Staroga i Novoga zavjeta, gotovo dvjesto puta. Primjerice, u “Evan?elju po Mateju” ?itamo stih “Ime njegovo nada je narodima” (Mt 12,21), gdje se Matej poziva na rije?i starozavjetnoga proroka Izaije o “Slugi Jahvinu”, koji se prema proro?anstvu utjelovio u Isusu: Mesiji ili Kristu.

Nada je znatno vi?e od optimizma, psiholo?koga stajali?ta i kognitivnoga stila s kojim je ?esto povezano nekriti?ko i naivno o?ekivanje najboljih ishoda. Nadilaze?i ovozemaljske horizonte i ulaze?i u nebeske perspektive, nada je u svojoj najdubljoj bîti i svojim najobuhvatnijim rasponima i protegama – metafizi?ka kategorija koja ?ovjeka pokre?e ne samo transcendencijom “prema naprijed” nego i transcendencijom “prema gore”. Kr??anski egzistencijalisti?ki filozof Gabriel Marcel odredio je nadu kao “akt duhovnoga do?ivljavanja kojim otkrivamo dubine du?e”. A u psalmu Davidovu ?itamo: “Samo je u Bogu mir, du?o moja, / samo je u njemu nada moja. / Samo on je moja hrid i spasenje, / utvrda: ne?u se pokolebati” (Ps 62,6-7).

Ovaj radijski prilog posve?en je blagopokojnomu papi Franji te ?emo se upoznati s njegovom novom knjigom “Nada nikad ne posti?uje”, kojoj je podnaslov “Hodo?asnici prema boljem svijetu”. Hrvatsko je izdanje u okrilju Kr??anske sada?njosti objavljeno 2025. godine. Velika tema nade nalazi se u knjizi malog ili d?epnog formata i obase?e 240 stranica. Sastoji se od ovih ?est poglavlja: “Lice trudnice”, “Lice siromaha”, “Lice migranta”, “Lice civila za vrijeme rata”, “Lice puno nade djeda i unuka” i “Nada uvijek ima ljudsko lice”.

U predgovoru ?itamo obja?njenje za?to kr??anska nada ne posti?uje. Papa Franjo uzeo je za naslov knjige rije?i svetoga Pavla iz “Poslanice Rimljanima”:

“Mi se di?imo i u nevoljama jer znamo: nevolja ra?a postojano??u, postojanost proku?ano??u, proku?anost nadom. Nada pak ne posti?uje. Ta ljubav je Bo?ja razlivena u srcima na?im po Duhu Svetom koji nam je dan!” (Rim 5,3-5).

Papa Franjo slikovito govori o razlici izme?u optimizma i nade obja?njavaju?i da je optimizam “psiholo?ki stav, koji danas mo?e biti prisutan, a sutra ne, sli?niji prolaznom osje?aju onih koji ?ele pobolj?ati stvari samo svojom voljom”, a nada je, obja?njava papa Franjo, “sigurnost da ?emo i?i naprijed. Zapravo, pola?emo nadu u ne?to ?to nam je ve? dano, a ne u ne?to ?to bismo ?eljeli da se dogodi. To je Bo?ji dar, to je ona krjepost koju nosimo u srcu i koja nas, ukorijenjena u njegovu obe?anju, ne odvodi u lutanje.”

Slikovite su i ove re?enice pape Franje, tako?er iz Predgovora:

“Nada je jedna od tri teologalne krjeposti, koje se tako nazivaju jer ih mo?emo ?ivjeti samo zahvaljuju?i Bo?jem daru, a mla?a je sestra drugih dviju: vjere i ljubavi. Mo?emo je zamisliti kako dr?i za ruku dvije starije, ali u stvarnosti je ona ta koja ih vodi. To je ona skromna krjepost koja te?e ispod povr?ine vode ?ivota, ali koja nam je oslonac u tome da se ne utopimo u te?ko?ama koje nas okru?uju. Najskrivenija je, ali je svakida?nja.”

Ostaje nam nada da je hodo?asnik prema boljem svijetu – blagopokojni papa Franjo – onkraj ovozemaljskih horizonata u?ao u svjetlost svojega i na?ega Oca.