杏MAP导航

fra Tomislav ?anko, OFM

?itanje svetog Evan?elja po Ivanu  (Iv 21, 1-19)

U ono vrijeme o?itova se Isus ponovno u?enicima na Tiberijadskome moru. O?itova se ovako: Bijahu zajedno ?imun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i jo? druga dva njegova u?enika.  Ka?e im ?imun Petar: ?Idem ribariti.“ Reko?e: ?Idemo i mi s tobom.“ Iza?o?e i u?o?e u la?u, ali te no?i ne ulovi?e ni?ta.

Kad je ve? svanulo, stade Isus na kraju, ali u?enici nisu znali da je to Isus. Ka?e im Isus: ?Dje?ice, imate li ?to za prismok?“ Odgovori?e mu: ?Nemamo.“ A on im re?e: ?Bacite mre?u na desnu stranu la?e i na?i ?ete.“ Baci?e oni i vi?e je ne mogo?e izvu?i od mno?tva ribe. Tada onaj u?enik kojega je Isus ljubio ka?e Petru: ?Gospodin je!“ Kad je ?imun Petar ?uo da je to Gospodin, pripa?e si gornju haljinu, jer bija?e gol, te se baci u more. Ostali u?enici do?o?e s la?icom vuku?i mre?u s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

Kad izi?u na kraj, ugledaju pripravljenu ?eravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Ka?e im Isus: ?Donesite ribâ ?to ih sada uloviste.“ Nato se ?imun Petar popne i izvu?e na kraj mre?u punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mre?a se ne raskinu. Ka?e im Isus: ?Hajde, doru?kujte!“ I nitko se od u?enika ne usudi upitati ga: ?Tko si ti?“ Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se ve? tre?i put o?itova Isus u?enicima po?to uskrsnu od mrtvih.

Nakon doru?ka upita Isus ?imuna Petra: ??imune Ivanov, ljubi? li me vi?e nego ovi?“ Odgovori mu: ?Da, Gospodine, ti zna? da te volim!“ Ka?e mu: ?Pasi jaganjce moje!“ Upita ga po drugi put: ??imune Ivanov, ljubi? li me?“ Odgovori mu: ?Da, Gospodine, ti zna? da te volim!“ Ka?e mu: ?Pasi ovce moje!“ Upita ga tre?i put: ??imune Ivanov, voli? li me?“ Ra?alosti se Petar ?to ga upita tre?i put: ?Voli? li me?“ pa mu odgovori: ?Gospodine, ti sve zna?! Tebi je poznato da te volim.“ Ka?e mu Isus: ?Pasi ovce moje!“ ?Zaista, zaista, ka?em ti: Dok si bio mla?i, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostari?, ra?irit ?e? ruke i drugi ?e te opasivati I voditi kamo ne?e?.“ A to mu re?e nagovje??uju?i kakvom ?e smr?u proslaviti Boga. Rekav?i to doda: ?Idi za mnom!“

U dvadeset i prvom poglavlju Ivanova evan?elja opisano je posljednje Isusovo ukazanje prije uza?a??a. To nije tek jedna u nizu uskrsnih zgoda, nego duboko osoban i preobrazbeni trenutak – posebice za ?imuna Petra. U tom susretu na obali Tiberijadskog jezera doga?a se ono ?to bismo mogli nazvati duhovnim i psiholo?kim osposobljavanjem – procesom u kojem ?imun, sin Ivanov, prestaje biti ?ovjek nepostojanosti i postaje Petar – stijena. Isus ga ne mijenja ?udesnim ?inom, nego ga oblikuje kroz odnos, povjerenje, poniznost i ljubav.

Prva stvar koju Ivan nagla?ava jest okru?enje – susret se doga?a u svakodnevnici. Apostoli su na moru, bave se svojim poslom – ribarenjem. Time evan?elist ve? u startu poru?uje kako Isus dolazi ondje gdje ?ivimo, radimo, gdje mo?da i ne o?ekujemo ni?ta posebno. To je psiholo?ki va?an moment: Bog nas susre?e gdje jesmo, ne gdje bismo ?trebali“ biti. Isusov dolazak u Petrovu svakodnevicu daje mu sigurnost – vra?a mu tlo pod nogama i smiruje njegovu nutarnju oluju. Duhovno gledano, to je ?in milosr?a: Bog prvi dolazi.

Isusov izazov: ?Bacite mre?u na desnu stranu!“ nije tek strategija ribolova. To je izazov mentaliteta. Psiholo?ki gledano, ?imun je tada u fazi post-traumatskog razo?aranja. On je izdao U?itelja. Vra?a se starom poslu, ali ne nalazi smisao. Isus ga izaziva da se odmakne od stare logike, od o?ajanja i sumnji – da poku?a ne?to novo, iako nema racionalnih razloga za to. To je poziv na povjerenje. Duhovno, to je prijelaz iz samodostatnosti u oslonjenost na rije? Bo?ju.

Petrov skok u more kad prepoznaje Gospodina otkriva njegovo unutarnje stanje: jo? uvijek ranjen, ali spreman riskirati zbog ljubavi. Tu se vidi kako ljubav lije?i i pokre?e. Petar nije ?rije?io“ svoj problem, ali je spreman susresti Onoga koga voli. On ne bje?i od boli – ulazi u nju, ?eli je preobraziti kroz odnos. Duhovno, to je ?in vjere – vjera da Isus ne odustaje od njega.

Zatim dolazi razgovor. Isus Petra ne posramljuje, ne podsje?a na pro?lost, ne prigovara. Umjesto toga, postavlja pitanje: ?Ljubi? li me?“ I to triput – koliko ga je puta zanijekao. No Isus mijenja nijanse tog pitanja – od agape (?rtvene ljubavi) do fileo (prijateljske ljubavi). Isus se spu?ta na Petrovu razinu. Ne tra?i savr?enu ljubav, nego iskrenost. Isus prilazi ?ovjeku onako kako je sposoban odgovoriti u tom trenutku. Daje mu prostor da prizna svoje granice, bez srama.

Petar vi?e nije samouvjeren kao prije, kad je govorio da ?e i ?ivot dati za Isusa. Sada iskreno ka?e: ?Ti zna? da ti sam prijatelj.“ To je klju?na promjena. Isus nije odbio njegovu slabiju ljubav. Prihva?a ono ?to Petar mo?e dati. Duhovno, to je pedagogija poniznosti, psiholo?ki – terapija prihva?anja vlastite nesavr?enosti. I upravo tada, kad Petar misli da ne daje dovoljno, Isus mu povjerava poslanje: ?Pasi ovce moje.“

Ovdje vidimo klju?nu to?ku duhovnog sazrijevanja – poziv nije rezultat savr?enosti, nego vjernosti. Isus ga ne poziva da bude vo?a zato ?to je najbolji, nego zato ?to voli, makar slabo. Za Isusa, to je dovoljno. Isus oblikuje Petra kao osobu koja zna ?to zna?i pasti i ustati, koja zna kako je biti slab i potreban milosr?a. Takav ?ovjek mo?e voditi druge, mo?e im biti pastir.

Petrova preobrazba tako nije ?udo u trenu. To je proces u kojem Isus ne samo da opra?ta, nego – jo? dublje – vjeruje u Petra. Time ga iscjeljuje. Daje mu osje?aj vrijednosti i smisla, vra?a mu identitet. Vi?e nije samo ?imun sin Ivanov – sad je ponovno Petar – stijena.

U kona?nici, Isus mu ka?e: ?Idi za mnom.“ To nije ukor, nego poziv na ?ivot u punini. Za ?imuna Petra to je drugo ro?enje. Prvi put je po?ao za Isusom kao ribar, impulzivan i pun ideala. Sad ide kao ?ovjek koji zna tko je, zna gdje je pao, i zna da ga Bog ljubi i s njim ra?una unato? svemu.

U tom svjetlu, ovaj tekst nije samo izvje?taj o jednom uskrsnom susretu. On je mapa duhovnog rasta, putokaz kako Bog osposobljuje slabe ljude za velike zadatke – ne unato? njihovoj slabosti, nego upravo kroz nju. I nas danas Isus susre?e u svakodnevnici, pita nas koliko ljubimo, i poziva nas da iz svojih rana, s Njegovom milo??u, postanemo stijene za druge.