杏MAP导航

fra Tomislav ?anko, OFM

?itanje svetog Evan?elja po Ivanu (18, 15-27 )

          Za Isusom su i?li ?imun Petar i drugi u?enik. Taj u?enik bija?e poznat s velikim sve?enikom pa s Isusom u?e u dvori?te velikoga sve?enika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi u?enik, znanac velikoga sve?enika, izi?e i re?e vratarici te uvede Petra. Nato ?e slu?kinja, vratarica, Petru: ?Da nisi i ti od u?enika toga ?ovjeka?“ On odvrati: ?Nisam!“ A stajahu ondje sluge i stra?ari, raspirivahu ?eravicu jer bija?e studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

          Veliki sve?enik zapita Isusa o njegovim u?enicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: ?Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam nau?avao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi ?idovi. Ni?ta nisam u tajnosti govorio. Za?to mene pita?? Pitaj one koji su slu?ali ?to sam im govorio. Oni eto znaju ?to sam govorio.“ Na te njegove rije?i jedan od nazo?nih slugu pljusne Isusa govore?i: ?Tako li odgovara? velikom sve?eniku?“ Odgovori mu Isus: ?Ako sam krivo rekao, doka?i da je krivo! Ako li pravo, za?to me udara??“ Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sve?eniku.

          ?imun Petar stajao je ondje i grijao se. Reko?e mu: ?Da nisi i ti od njegovih u?enika?“ On zanijeka: ?Nisam!“ Nato ?e jedan od slugu velikog sve?enika, ro?ak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: ?Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?“ I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

          U sredi?tu Velikog petka, dana kada je Petar izdao Isusa, nalazi se Kri?. Kri? se u kr??anstvu nerazdvojivo ve?e za Uskrs i Uskrs za Kri?. Nema Uskrsa bez Velikog petka, nema Velikog petka bez Uskrsa. Isus je jedinstveni Bog po tome ?to je trpio i umro za ljude, a tek onda Uskrsnuo. Jedino u kr??anstvu Bog umire za ?ovjeka da bi ?ovjeka u?inio Bogom. To ne pozna niti jedna religija svijeta. ?esto mo?emo na?i ba? obratno, tj. da ?ovjek mora umrijeti za bogove, a kamoli da Bog umre za ?ovjeka. Na kri?u Bog je pokazao koliko je daleko spreman daleko i?i da ti ka?e koliko vrijedi?, da ti poka?e tko si ti za njega, da ti poka?e koliko te ljubi, koliko je ludo zaljubljen u ?ovjeka. Kri? je objava na?e ljubljenosti do kraja, bez zadr?ke, bez kalkulacije, bez uvjeta. To je kri? pred kojim se slomio i apostol Petar, ?ovjek kojeg je Isus volio i kojeg je pozvao na poseban na?in.

Petar je bio svjedok Isusove mo?i, njegove ljubavi i njegova nauka. Ipak u no?i pred Isusovu muku, kada se suo?io s vlastitim strahom, zatajio je Isusa iz obzira i straha za vlastiti ?ivot. Dogodilo se to dok se grijao kraj ?eravice (Iv 18,18). Zanimljivo je da ?e apostol Ivan ponovno spomenuti tu ?eravicu i na Uskrsno jutro. Ivan nam donosi susret kraj ?eravice, ali ovaj put uz Tiberijadsko more (Iv 21,9). Evan?elist Ivan koristi istu gr?ku rije? za ?eravicu na kojoj Isus priprema ribu (?νθρακι? – anthrakia), pokazuju?i kako se Isus vra?a na istu scenu, ali ovaj put s druga?ijom porukom.

Ta vatra nije bila samo simbol Petrova pada, ve? i njegovog kasnijeg preobra?enja. Kao da Isus vra?a Petra na mjesto njegova zatajenja, ali sada u ozra?ju ljubavi i opro?tenja. Umjesto ukora, postavlja mu pitanje: ?Ljubi? li me?“ (Iv 21,15-17). Tri puta, za svako zatajenje. Ne da ga ponizi, nego da ga podigne upravo tamo gdje je pao i da mu upravo tamo da novi po?etak. Ovom doga?aju posvetit ?emo se izbliza sljede?i put. Ostanimo sada na Petrovoj izdaji.

U trenutku zatajenja, Petar se grijao kraj vatre poku?avaju?i sa?uvati vlastiti ?ivot. Zanimljivo bi bilo ?uti pri?u koju bi nam ispri?ala upravo ta ?eravica o Petru kada bi mogla govoriti. Petrovo zatajenje dogodilo se dok se kraj nje grijao. U prenesenom zna?enju mo?emo re?i da ona predstavlja potrebu za ljudskom pa?njom i prepoznavanjem te mo?emo uo?iti kako je Petar malo ugrijanih cijepnica zamijenio za Bo?ji plamen. Zar mi ?esto ne ?inimo isto?

Koliko puta smo ljudsko prepoznavanje, ljudski sud i odobravanje pretpostavili Bo?jem sudu. Koliko puta nam je bilo, kao i Petru, na pameti ljudsko, a ne Bo?je. Koliko puta smo se pokoravali ljudskoj logici, iako smo negdje u dubini na?eg bi?a slutili da to nije pravi put, ali nismo imali snage ili hrabrosti za Bo?ju logiku. Koliko puta smo manjak vjere proglasili razborito??u da bi opravdali svoje strahove! Petar ?e morati pro?i ovaj put da bi kasnije u Djelima apostolskim ipak pred svima hrabro ustvrdio: 

Treba se ve?ma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca na?ih uskrisi Isus, koga vi smakoste, objesiv?i ga na stup. Njega Bog desnicom svojom uzvisi, za Za?etnika i Spasitelja, da obra?enjem podari Izraela i opro?tenjem grijeha. Mi smo svjedoci tih doga?aja, i Duh Sveti kojega dade onima ?to mu se pokoravaju.” (Dj 5, 29-32). 

          Upravo se u ovim njegovim rije?ima mo?e i??itati put koji je Petar pre?ao. Kako se to dogodilo? Zanimljivo bi bilo vidjeti kakav je Isusov pogled prema Petru bio u no?i odmah nakon tre?eg zatajenja. Za?to je taj pogled izazvao suze u Petrovim o?ima, za?to je do?lo do Petrova pokajanja? Osobno mislim da je taj Isusov pogled bio isti onaj kojim ga je prvi puta pogledao i pozvao nakon ?udesnog ribolova. Isti pogled ljubavi i razumijevanja, ali i povjerenja i vjere u njega. U Isusovom pogledu ni?ta se nije promijenilo.

          Upravo je taj pogled omogu?io Petru pogled u budu?nost onkraj svoje gre?nosti i slabosti. Omogu?io mu je da se ne ve?e za pro?lost i dao mu je novi obzor nade. Ka?e se da nas ?avao ve?e za pro?lost, a da Bog otvara horizonte nove budu?nosti. Kao i kod Magdalene, Mateja i Zakeja. Drugi ljudi vidjeli su u ovim ljudima gre?nike, bludnike, izdajnike svoga naroda, lihvare. Isus je u njima vidio apostole i svete ljude. Isus te nikada ne poistovje?uje s tvojim proma?ajima, nego u tebi vidi tvoje najbolje mogu?nosti.

Upravo tu je razlika izme?u Petrova zatajenja i Judine izdaje. Petar je nakon izdaje susreo jedne o?i koje ga nisu osudile i iz tog pogleda mogao je sebi oprostiti. Ovdje vidimo ne?to ?to nam je jako bitno za Petrovo osobno iskustvo sazrijevanja, ali i za svako na?e iskustvo kod sakramenta pomirenja. Juda se tako?er pokajao pa ?ak je i vratio nepo?ten novac. Ono u ?emu je razlika izme?u njih dvojice jest ta da je Juda sam sebi presudio, a Petar u svoj grijeh nije oti?ao sam zahvaljuju?i Isusovom pogledu. 

Nekada znamo ?uti da ?emo na kraju ?ivota sami sebi suditi. Smatram da nije tako. Mi smo sebi najstro?i suci i Bogu hvala da je On ipak taj zadnji sudac. Jednoga dana kada se budemo sreli o?i u o?i, njegove ?e ipak biti milosrdnije od na?ih. Ono ?to od Petra mo?emo nau?iti jest i to da u analizu svojih grijeha nikada ne idemo sami. Kada nam se god dogodi izdaja, a dogodit ?e se, vratimo se tada na Isusov pogled i pogledajmo iz njegovih o?iju Petra u sebi. 

Taj je trenutak za Petra predstavljao vrhunac boli, ali i po?etak iscjeljenja. Osje?aj srama i krivnje bio je neizbje?an, ali upravo kroz njega Petar dolazi do spoznaje da je njegova ljubav, koliko god bila slaba, dragocjena Isusu. Isus ga ne odbacuje, nego ga poziva na preobrazbu.

          Vratimo se jo? jednom na kri?. Kri? je ljubav koja stavlja u pitanje. Isus je na kri?u pobijedio korijen smrti i grijeha, ba? kao ?to je u Petru pobijedio njegovu slabost ljubavlju. Kri? nije kraj, nego novi po?etak – mjesto na kojem se otkriva tko smo u Bo?jim o?ima. Petar je to spoznao, a u toj spoznaji postaje stijena Crkve. Zatajenje postaje prilika za autenti?niji hod koji ?e sada znati Bo?je pretpostaviti ljudskom.

          Mo? kri?a o?ituje se u prigibanju. Petar se morao poniziti da bi mogao stati pred U?itelja i izre?i svoj odgovor ljubavi. Kri? je pro?irio njegovo srce srce i o?istio ga od sebi?nosti, u?inio ga je jakim. Dotakni i ti Isusov kri? vjerom. Na njemu, Isus je ve? pobijedio sve tvoje bitke. Pribij na njega sve svoje izdaje, poklekni i dodirni ga srcem, kao ?to je to u?inio Petar. I dopusti da te njegov pogled podigne, preobrazi i po?alje u novi ?ivot ljubavi i predanja.