O zakonitostima duhovnog rasta sv. Petra – Petrov Uskrs
fra Tomislav ?anko, OFM
?itanje svetog Evan?elja po Ivanu (20, 1-9)
Prvog dana u tjednu rano ujutro, jo? za mraka, do?e Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otr?i stoga i do?e k ?imunu Petru i drugom u?eniku, kojega je Isus ljubio, pa im re?e: ?Uze?e Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga stavi?e.“
Uputi?e se onda Petar i onaj drugi u?enik i do?o?e na grob. Tr?ahu obojica zajedno, ali onaj drugi u?enik prestignu Petra i sti?e prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje le?e, ali ne u?e. Uto do?e i ?imun Petar koji je i?ao za njim i u?e u grob. Ugleda povoje gdje le?e i ubrus koji bija?e na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada u?e i onaj drugi u?enik koji prvi sti?e na grob i vidje i povjerova. Jer oni jo? ne upozna?e Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se u?enici vrati?e ku?i.
Petar je kroz evan?eoske zapise prikazan kao sna?an, impulzivan, ?ak i tvrdoglav lik. Me?utim, Isus ga ne odbacuje zbog tih osobina, ve? ga ba? takvoga odgaja – u duboko duhovnom, ali i psiholo?kom smislu – kako bi od njega oblikovao vo?u Crkve. Taj odgoj nije lagan, niti brz, ali je radikalan: prolazi kroz izdaju, suze, sram, pad, opra?tanje i kona?no – poniznost. Kroz sve te etape, Isus Petra ne ostavlja samog. On ga priprema da postane autenti?an vo?a – onaj koji svoj autoritet ne gradi na snazi vlastitog karaktera, nego na Isusovoj ljubavi i milosr?u.
Jedan od najupe?atljivijih trenutaka u tom procesu doga?a se nakon Isusove smrti i uskrsnu?a, kada Petar slu?a Magdalenu. Jedno od pitanja koje nam izranja iz teksta mo?e biti: ?Kako to da Petar sada slu?a biv?u prostitutku?“ Upravo tu se nazire duboka preobrazba – ?ovjek koji je neko? bio samouvjeren i sklon predrasudama, sada postaje ponizan i pou?ljiv. Petar shva?a da ne zna sve, da vi?e ne razumije svijet kroz staru logiku mo?i i ispravnosti. On sada zna da vi?e ne zna – i ba? tu po?inje Uskrs. Time otvara prostor za nov na?in gledanja, slu?anja i prihva?anja – i sebe, i drugih, i Boga.
U tom susretu s Magdalenom odra?ava se i Isusov suptilan, ali sna?an odgoj. Petar sada slu?a ?enu koju bi ranije mo?da prezirno odbacio. Isus ga u?i da glasnici Uskrsa dolaze kroz neobi?ne kanale – ponekad upravo kroz one koje smo ranije podcjenjivali. Tako Petar u?i slu?ati ne samo glas Bo?ji, nego i glas ranjene ljudskosti, ?to ga ?ini duhovno zrelijim i psiholo?ki uravnote?enijim.
Simbolika Petrovog tr?anja s Ivanom prema grobu dodatno oslikava njegovo unutarnje stanje. Petar tr?i – daje svoj dio – ali sti?e drugi. Ivan, apostol ljubavi, prvi dolazi, ali ?eka Petra. Ova scena postaje sna?na slika odnosa institucije i ljubavi, hijerarhije i karizme. Ljubav je br?a, dublja, ali poslu?nost potvr?uje njezinu autenti?nost. Petar kao vo?a u nastajanju mora nau?iti ovu lekciju: da pravi autoritet ne proizlazi iz funkcije, nego iz spremnosti na ?ekanje, oslu?kivanje, razlu?ivanje. Isus tako Petra vodi kroz duhovnu ?kolu gdje se na?a snaga ne mjeri silom, nego sposobno??u da ?eka?, slu?a? i prihvati?.
Nadalje, tekst nas poziva da ?u?emo u svoj grob“ – da se suo?imo sa svojim ?bolnim ja“, onim dijelom nas koje najradije skrivamo. Za Petra, to je svakako trenutak izdaje. Ta izdaja ?raskopava srce“, ali u isto vrijeme omogu?uje duhovni rast. Petar se nakon izdaje vi?e ne skriva iza samouvjerenosti. On se slomio – i ba? zato sada mo?e biti ozdravljen. Isus ga ne zamjenjuje drugim apostolom, niti mu spo?itava izdaju. On mu – kao prijatelj i u?itelj – daje novu priliku. Petar u tom trenutku prestaje biti ?kamen koji spoti?e druge“ i po?inje postajati ?kamen na kojem ?e se graditi Crkva“.
Isusov pristup Petru je terapeutski. On ne rje?ava Petrove simptome – njegovu tvrdoglavost, sram ili zbunjenost – nego ide dublje: lije?i uzrok. Isus mi?e kamen s Petrovog srca, poziva ga da imenuje svoje la?i, svoja kriva uvjerenja. Taj proces je bolan, ali osloba?aju?i. Petar je kroz Isusovu ljubav pozvan da skine vlastite obrane, maske i bodlje. Isus ne stvara savr?enog vo?u – stvara ranjenog, ali iscijeljenog svjedoka. Petra koji zna ?to zna?i pasti, ali i ?to zna?i biti podignut ljubavlju.
Ulogu poniznog vo?e Petar ne preuzima samoinicijativno. On je poslan i tek kad postane sposoban re?i ?Pomozi mi, ne mogu sam!“, on postaje sposoban voditi druge. Njegov autoritet sada proizlazi iz susreta s vlastitom tamom, iz iskustva milosr?a koje mu je pokazao U?itelj. Petar je psiholo?ki sazrio jer vi?e ne mora glumiti jakog – duhovno je sazrio jer zna tko je izvor njegove snage.
U svemu tome, odnos s Ivanom i Magdalenom odra?ava novu dinamiku zajedni?tva: ne konkurenciju, nego nadopunu. Magdalena kao prva glasnica Uskrsa, Ivan kao onaj koji voli, i Petar kao onaj koji u?i voditi druge kroz slu?enje – zajedno ?ine novu zajednicu. Petar vi?e nije vo?a koji nare?uje, ve? onaj koji zna slu?ati, ?ekati i priznati slabost. Isus tako ne gradi piramidu mo?i, nego kru?ni dinamizam ljubavi, poslu?nosti i svjedo?enja.
Na kraju, Petrov ?ivot postaje dokaz Uskrsnu?a. Ne zbog savr?enstva, nego zbog autenti?nosti. On je pao, zaplakao, pa opet krenuo. Isus ga nije izabrao jer je bio idealan niti samo dobar ?ovjek, nego jer je bio stvaran. U Petru se svaki kr??anin mo?e prepoznati – i ba? zato on mo?e voditi druge. Isus ga odgaja da bude vo?a iz srca, a ne iz sile. I taj proces traje – kroz bol, pra?tanje, ljubav i istinu.
