Antropolo?ko i kristolo?ko zna?enje Cvjetnice
Marito Mihovil Letica
Va?no je vazda imati na umu izri?aj koji teolozi nerijetko nazivaju “formula ?Isus Krist?”. Naime, kada reknemo “Isus Krist”, mi smo sr?no izrazili temeljnu istinu kr??anske vjere: u betlehemskoj ?talici ro?eni, zemaljski, povijesni, preduskrsni Isus iz Nazareta i nebeski, kozmi?ki, poslijeuskrsni Krist, Svevladar svemira i Kralj vjekova – jedna su te ista osoba, i to stvarna.
Zato je kr??anska antropologija neodvojiva od kristologije, a kristologija vlastito ispunjenje posti?e u soteriologiji: Krist grje?noga ?ovjeka spa?ava i otkupljuje, izbavlja od smrti. Kr??anska antropologija i kozmologija dohva?aju se otkupljenoga ?ovjeka u kristocentri?nome svemiru. Prisjetimo se slike Krista Svevladara ili Pantokratora.
U hvalospjevu Kristu koji nalazimo u “Poslanici Filipljanima” rije? je o Sinu Bo?jemu, koji od postanka svijeta bija?e na na?in Bo?je bîti. On, Isus Krist, bija?e bogosinovski vladar svemira istobitan s Ocem te postade ?ovjekom i slugom koji je podlo?an kozmi?kim silama, silama nastajanja i nestajanja, ?ivota i smrti:
“On, trajni lik Bo?ji, / nije se kao plijena dr?ao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe ?oplijeni? / uzev?i lik sluge, / postav?i ljudima sli?an; / obli?jem ?ovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslu?an do smrti, / smrti na kri?u.” (Fil 2,6-18)
Danas je Cvjetnica, Cvjetna nedjelja. U na?emu su narodu poznati i drugi nazivi ovoga blagdana: Nedjelja od palmi, Palmenica, Uli?nica… Slu?beni je naziv: Nedjelja muke Gospodnje; koja je dan prijelaza u Veliki tjedan. Cvjetnica se gdjekad naziva i “Radosnica” jer s njome zavr?ava korizmeno vrijeme i ulazimo u radost Uskrsa, doga?aja na koji i smjera evan?elje, radosna vijest Isusa Krista. Doga?aj Uskrsa jest povijesni i natpovijesni, zemaljski i kozmi?ki – jedincati i za ?ovjeka sudbonosni doga?aj pobjede ?ivota nad smr?u.
Cvjetnica nas prisje?a Isusova sve?anog ulaska u Jeruzalem, u glavni grad i sredi?te politi?koga i religijskoga ?ivota ?idovskog naroda. Mno?tvo ljudi na ulicama grada prepoznaje u Isusu onoga “koji dolazi u ime Gospodnje” te mu odu?evljeno kli?e: “Hosana! Hosana, Sinu Davidovu!” O?ekuju da ?e Isus, poput kralja Davida, donijeti vojnu pobjedu i politi?ku slobodu – ali svjetina sabrana na ulicama jeruzalemskim ubrzo uo?ava jednu nimalo neva?nu pojedinost: za razliku od svjetovnih vladara i kraljeva, koji obi?no dolaze na konju – Isus ja?e na magaretu. A to je upravo poni?avaju?e za kraljeve. Ali Isus je kralj poniznosti, kralj koji u svoju slavu ulazi kroz, oksimoronski re?eno, maksimalno poni?enje, poni?enje s kojega ?e biti maksimalno i savr?eno uzvi?en u slavi Boga Oca.
Neka nas Cvjetnica – dan prijelaza u svetost Velikoga tjedna – odvede na put od simbolike prolazne i obnovljive zemaljske vegetacije (gran?icâ masline, palme i drugoga raslinja) do, mo?emo s pouzdanjem re?i, stvarne i nenadvladive nebeske kristokracije, vladavine Krista cijelim svijetom, ?itavom ekumenom, svekolikim svemirom. Isusa Krista, koji ponizio je sâm sebe, poslu?an do smrti na kri?u – Bog je preuzvisio i darovao mu ime nad svakim imenom, da se na ime Njegovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
