Pavlin Ivan Belostenec - 350. godi?njica smrti
Marito Mihovil Letica
O ?ivotu jezikoslovca Ivana Belostenca donedavno nije bilo dovoljno pouzdanih podataka. Dugo se smatralo da je ro?en 1595. godine, a danas se procjenjuje da je to bilo oko Bo?i?a 1593. ili tijekom 1594. godine. Ni mjesto ro?enja nije sigurno utvr?eno; pretpostavlja se Vara?din. O Belosten?evu djetinjstvu nema podataka, a dr?i se vrlo vjerojatnim da je zavr?io gimnaziju u Lepoglavi.
Prvi pouzdan podatak vezan je za 1616. godinu kada je Belostenec u?ao u pavlinski red u Lepoglavi. Zatim je na isusova?kome kolegiju u Be?u studirao filozofiju. Nakon toga je oti?ao na studij teologije u Rim, na Collegium Germanicum. Po povratku u Lepoglavu slu?io je mladu misu 1624., a 1627. postao je predstojnikom samostana u Lepoglavi te je iste godine oti?ao u Svetice kraj Ozlja i tamo preuzeo slu?bu samostanskoga priora. U sljede?im desetlje?ima slu?io je u Svetoj Heleni blizu Lepoglave, u ?akovcu, u Istri i Crikvenici. Godine 1663. trajno se povukao u samostan u Lepoglavi, gdje je nastavio s jezikoslovnim i knji?evnim radom. Tamo je 1674. imao zlatnu misu te je sljede?e godine umro. Bilo je to 10. velja?e 1675.
Ivan Belostenec napisao je na kajkavskome narje?ju “Deset propovijedi o Euharistiji” (1672.), ali je znatno va?nije da je autor kapitalne jezikoslovne dvodijelne knjige, rje?nika kojemu je naslov prvoga dijela “Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium”, a drugoga dijela “Gazophylacium Illyrico-Latinum”. Rje?nik je tiskan u Zagrebu 1740., 65 godina nakon autorove smrti, a objavljivanje su priredili pavlini Jerolim Orlovi? i Andrija Mu?ar. Belosten?ev rje?nik “Gazofilacij” u prvome, latinsko-hrvatskom dijelu sadr?ava oko 40.000 latinskih rije?i, a u drugome, hrvatsko-latinskom dijelu nalazi se oko 25.000 rije?i.
Veoma je va?no istaknuti da je “Gazofilacij” na jednome mjestu skupio leksi?ko blago svih triju hrvatskih narje?ja – kajkavskoga, ?akavskoga i ?tokavskoga – pod zajedni?kim nazivom “lingua Illyrica”, a Belostenec je uz to nastojao oko izgradnje jedinstvenoga grafijskog sustava. Zanimljivo je u tome pogledu spomenuti da je na razli?ite na?ine zapisivao svoje prezime, o ?emu jezikoslovac Josip Von?ina u knjizi “Jezi?no-povijesne rasprave” pi?e:
“Za Belosten?ev stav prema narje?jima na?ega jezika zna?ajna je i poznata ?injenica da je on svoje prezime – s obzirom na etimologiju vrlo jasno – pisao ne samo u kajkavsko-ekavskom obliku (‘Belostenec’) nego i u ?akavsko-ikavskom (‘Bilostinac’). Listine ?tovi?e svjedo?e da je volio ekavsku varijantu svoga prezimena upotrebljavati dok je boravio me?u ikavcima i obrnuto – slu?iti se njegovim ikavskim likom kad se nalazio me?u ekavcima. Zato se u listinama izdanim u Sveticama ili Ozlju obi?no spominje kao ‘Belostenec’ (odnosno ‘Belostenac’), a u Lepoglavi pi?e dva pisma na latinskom potpisuju?i se ‘Bilostinac’.”
U temeljima Belosten?eve jezi?ne koncepcije, koja uklju?uje pro?imanje triju narje?ja, nalaze se stajali?ta pokupskih glagolja?a i hrvatskih protestantskih pisaca. Va?no je re?i da je i po tome, ali i s obzirom na znatan dio ?ivota u samostanu kraj Ozlja, Belostenec bio blizak “ozaljskome knji?evno-jezi?nom krugu”, koji nazivaju i “zrinsko-frankopanski knji?evni krug”.
