O zakonitostima duhovnog rasta sv. Petra – Petar na Taboru
fra Tomislav ?anko, OFM
?itanje svetog Evan?elja po Luki (9, 28b-36)
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uzi?e na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odje?a sjajem zablista.
I gle, dva ?ovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, ?to se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bija?e svladao san. Kad se probudi?e, ugleda?e njegovu slavu i dva ?ovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, re?e Petar Isusu: »U?itelju, dobro nam je ovdje biti. Na?inimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao ?to govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. U?av?i u oblak, oni se prestra?i?e. A glas se za?u iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slu?ajte!« I upravo kad se za?u glas, osta Isus sam.
Oni su ?utjeli i nikomu onih dana nisu kazivali ?to su vidjeli.
Isus u ovom tekstu vodi Petra i jo? dva brata na Tabor. Uspinju se, a Isus ih prevodi. Penju se zajedno, ali je naglasak na tome da Isus ima inicijativu. On je onaj koji ih povede sa sobom. To je ujedno i prva lekcija i za na?ega Petra danas. Dopustiti sebi da te Isus ponekad uzme, povede sa sobom u visinu, u osamu, u molitvu. Biti sveto pasivan oslu?kuju?i njegove korake i gledaju?i i slu?aju?i ?to ti ima za dati, ?to ti ima za re?i. Biti u stanju primanja s povjerenjem u Njega.
Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije, govorio je da postoje tri stanja u kojima ?ovjek ?ivi: stvarala?ko, do?ivljajno i patni?ko. Prepoznati kada je trenutak za koje stanje i znati prebivati u tom stanju dio je ?ivotne mudrosti, ali i povjerenja. U ovom tekstu Petar ?e se boriti sa sobom da poku?a ostati u onom stanju u koje ga Gospodin uvodi odnosno u stanju do?ivljaja.
Prvo iskustvo u koje Isus uvodi u?enike i Petra jest molitva po kojoj se doga?a preobrazba Isusova lica i odje?e. Po isto?noj tradiciji ka?e se da se Isus zapravo nije preobrazio, ve? su apostolima pale ljuske s o?iju te su stvarnost vidjeli Bo?jim o?ima. Prva lekcija bila bi stoga da tek po molitvi ulazim u realno gledanje stvari. Vidim realnost kakva ona uistinu jest. Kao da nam je netko dao duhovne nao?ale te vidimo iza privida koji stvara ovaj svijet i njegova logika. Bez molitve ne vidimo Boga, bli?nje, a ni sebe u svijetlu u kojem nas Otac vidi. Tek po molitvi ulazim u pravi REALITY.
Da bi Petar mogao ostvariti svoje poslanje morat ?e nau?iti ?esto ulaziti u ovaj pogled. Bez tog gledanja zaboravljam lice Boga, ali i istinsko lice svojih bli?njih i samoga sebe. Tra?enje tih lica u Bo?joj blizini neophodno je da bih u ?ivotu znao ulaziti u odnose na ove tri razine na Isusov na?in.
Sljede?a bitna stvar jest da tek u molitvi otkrivam svoju originalnost i svoju ljepotu. Bez iskustva ovog sjedinjenja s Isusovim pogledom po?injem nalikovati kopiji. To je lijepo izrazio bl. Carlo Acutis kada je rekao da se svi mi ra?amo kao originali, ali mnogi umiru kao fotokopije.
Originalnost ima svoju cijenu. Svijet voli stavljati ljude u kalupe i nije mu drago da je netko druga?iji – to ga pla?i. Posebno one ljude koji su se zbog kompromisa odrekli svoje originalnosti, koji su je izdali. Kada se pojavi netko tko je se ne odri?e, on ih proziva i sje?a na njihove izdaje.
Nije lako otkriti, prepoznati i zadr?ati vlastitu originalnost. Ali samo onda kada sam originalan, mogu ovome svijetu dati ono ?to me Otac zove. Samo tada mogu biti onakav kakvog me je On zamislio.
Zanimljivo je da smo u ?argonu preuzeli englesku rije? FACE kada opisujemo nekoga tko je zna?ajna osobnost. U ovom smislu postati prava FACA odnosno FACE bilo bi znati prona?i i zadr?ati vlastitu originalnost u moru kopija koje nam se nude. Zna?ilo bi to podvrgavati se ?esto DUHOVNOM FACE LIFTINGU! Sveci su nam u tome uzor. Osoba istinsku ljepotu dobiva iz Duha i du?e. Zato nisam ba? siguran koliko je istinito da netko mo?e biti bez du?e lijep ili lijepa. Duhovni facelifting je molitva.
Sljede?i korak u postizanju ljepote i originalnosti jest prihva?anje svog osobnog izlaska. Vidimo da je Isus zajedno s Ilijom i Mojsijem razgovarao o svome Izlasku. Mi znamo da je to zapravo pri?a o njegovoj smrti i uskrsnu?u. Nije to ba? tako romanti?an izlazak. To je izlazak koji nas upu?uje i nas na na? osobni izlazak. Radi se zapravo o suo?avanju sa samim sobom, sa svojom originalnom pri?om, svojim kri?em. Tekst nam govori o tome da je Izlazak jedini pravi put do na?eg osobnog Preobra?enja u onu osobu kako nas Otac zami?lja i vidi.
Postoje, dodu?e, razni izlasci. Zanimljivo je da i mi ljudi slutimo da se promjena u istinskog ?ovjeka doga?a upravo po tome da iza?emo iz sebe prema drugome. ?ivot je u izlasku pa ?emo tako i mi re?i kada nas upitaju prije Izlaska gdje idemo: Idem u ?ivot! Ipak, mo?emo priznati da su nas mnogi na?i izlasci – kada nisu bili Bogom nadahnuti – preobra?avali u nekom drugom smjeru.
Moj kri?, te?ko?e s kojima se suo?avam, mjesto su moga preobra?enja, skala za put do moje osobne originalnosti i plodnosti moga poslanja. To je druga lekcija koju Isus u?i Petra danas. Me?utim mo?emo uo?iti kako se Petar zbog svoje ljudske naravi te?e suo?ava s ovim poticajima te kao da ?eli pobje?i od Izlaska u koji ga Isus uvodi.
Prvi Petrov bijeg jest san. Tekst govori o tome da je u?enike svladao san. Naravno mo?emo ovaj redak tuma?iti na razne na?ine. Meni se u ovom kontekstu svi?a tuma?enje po kojem je za Petra ovo iskustvo Izlaska bilo prezahtjevno Kada po?inje pri?a o poslanju, koje mora pro?i kroz kri?, skloni smo eskivirati. Sjetimo se Jone proroka. Bog ga zove na poslanje, a on se povla?i u utrobu broda i spava... San mo?e biti znak bijega i odmaka od realnosti koja mi je prete?ka. San u ovom kontekstu ne mora biti samo fizi?ki san, nego svako otupljivanje osjetila jer mi se realnost s kojom se moram suo?iti ?ini prete?ka te mi izgleda da me u tom trenutku nadilazi. Tada bje?imo...
Drugi Petrov bijeg neposredno se o?ituje nakon bu?enja. Petar, odu?evljen iskustvom Tabora, izra?ava ?elju da ostane u slavi, da se ne vra?a u stvarnost koja uklju?uje patnju i kri?. Njegove rije?i: Gospodine, dobro nam je ovdje biti! Na?inimo tri sjenice..., odaju ?ovjeka koji bi rado ostao u trenutku duhovne ekstaze, daleko od boli i nesigurnosti svakodnevice. Ovaj Petrov impuls nije stran ni nama. Svi mi tra?imo trenutke mira, svjetla i Bo?je blizine te ?esto ?elimo pobje?i od suo?avanja s vlastitim slabostima, kri?em koji moramo nositi. Nije lako si?i. Ovdje smo upozoreni na ne?to ?to mo?emo nazvati bijeg u duhovnost. Zapravo se ponovno radi o duhu sebi?nosti pod izlikom pobo?nosti. Primjer bi nam bila ?ena doma?ica koja umjesto da ode na misu i spremi ru?ak uku?anima, ostane na jo? dvije mise i sudjeluje u svim ?upnim grupama koje postoje taj dan...
Isus, me?utim, odgaja Petra i u?i ga da prava vjera nije bijeg u duhovne vrhunce, ve? hrabrost da se si?e s brda, suo?i s kri?em i krene prema uskrsnu?u. On ne prigovara Petru, ve? ga potiho vodi u dublje razumijevanje stvarnosti. Preobra?enje nije bilo samo za Petra, Ivana i Jakova, ve? za sve koji slijede Krista. To je bio trenutak koji ?e im dati snagu da ustraju u vjeri kada do?u ku?nje. I nama su potrebni takvi ?Tabori“ u ?ivotu, trenutci Bo?je blizine koji nas osna?uju za vlastite kalvarije.
I mi smo pozvani ulaziti u iskustvo molitve na taj na?in: ne kao puko izgovaranje rije?i, ve? kao stvarno dopu?tanje Bogu da nas preobrazi. Ako ne molimo, gubimo osje?aj za stvarnost, kao ?to se doga?a kada zaboravimo trenutke Tabora i ne mo?emo podnijeti Kalvariju. Znamo da patnja pomuti vid. Ako nismo imali iskustvo Tabora, ne?emo se imati u tim trenucima na ?to vratiti i duhovi ?e nam se pomutiti. Bez molitve, svijet nam postaje iskrivljen, li?en prave dubine. Petar je to iskusio kada je u strahu zatajio Isusa, ali je kroz molitvu i pokajanje ponovno prona?ao svoje pravo lice.
Isus Petra vodi kroz proces duhovnog rasta: od impulzivnog, nesigurnog i stra?ljivog ?ovjeka do apostola koji ?e jednog dana biti spreman umrijeti za Njega. Taj odgojni proces traje, uklju?uje padove i izdaje – kao ?to ?e kasnije pokazati Petrovo zatajenje, ali Isus ga nikada ne identificira s njegovim slabostima. On vidi Petrovu stvarnu vrijednost i potencijal, jednako kao ?to i nas ne poistovje?uje s na?im padovima, ve? s onim najboljim u nama.
Na duhovnoj razini, ovaj evan?eoski odlomak poziva nas na autenti?nost. Molitva nije bijeg, ve? put suo?avanja s istinom. Ona nas u?i kako gledati Bo?jim o?ima, kako se ne bojati kri?a i kako prepoznati ljepotu i smisao ?ak i u najte?im trenucima.
U kona?nici, Isusov put od Tabora do Kalvarije otkriva nam da nema preobra?enja bez kri?a, nema pobjede bez borbe, nema uskrsnu?a bez smrti sebi. Iz oblaka se na kraju ?uje O?ev glas koji potvr?uje svoga Sina i njemu osobno daje iskustvo podr?ke i o?inske za?titite prije Kalvarije. Sin to treba od svoga Oca i Otac to zna! U oblaku, koji predstavlja i misterij ljubavi u kojem nemamo kontrolu – jer je Duh koji nas u njega uvodi, Petar u?i da je potrebno osloniti se na slu?anje, a ne na svoje ishitrene i preuzetne inicijative.
Petrov put od ?Dobro nam je ovdje biti“ do ?Ovo je Sin moj ljubljeni, slu?ajte ga“ jest put svakoga od nas. Pozvani smo ne bje?ati od patnje, ve? je prihvatiti kao sredstvo na?eg rasta i u?i u nju oslonjeni na Bo?ju blizinu i slu?anje. Tako postajemo slobodni, autenti?ni i ispunjeni ljudi, spremni za svoje osobno preobra?enje i uskrsnu?e.
