O zakonitostima duhovnog rasta sv. Petra – Isusova pedagogija ljubavi i istine
fra Tomislav ?anko, OFM
?itanje svetog Evan?elja po Marku (8, 27-35)
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi u?enici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita u?enike: ??to govore ljudi, tko sam ja?“ Oni mu reko?e: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, tre?i opet da si neki od proroka.“ On njih upita: ?A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?“ Petar prihvati i re?e: ?Ti si Pomazanik – Krist!“
I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. I po?e ih pou?avati kako Sin ?ovje?ji treba da mnogo pretrpi, da ga starje?ine, glavari sve?eni?ki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govora?e. Petar ga uze u stranu i po?e odvra?ati. A on se okrenu, pogleda svoje u?enike pa zaprijeti Petru: ?Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je ljudsko!“
Tada dozva narod i u?enike pa im re?e: ?Ho?e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri? i neka ide za mnom. Tko ho?e ?ivot svoj spasiti, izgubit ?e ga; a tko izgubi ?ivot svoj poradi mene i evan?elja, spasit ?e ga“.
Evan?eoski odlomak o Petrovoj ispovijesti vjere u Cezareji Filipovoj otkriva nam posebnost Isusove pedagogije kojom posebno utje?e na Petrov duhovni rast. U tom najudaljenijem poganskom kraju, koji je Isus dosegnuo u svojim putovanjima, odvija se klju?an dijalog koji predstavlja prekretnicu u odnosu izme?u U?itelja i u?enika. Simboli?ki taj kraj predstavlja i one krajeve na?ega srca koji jo? uvijek nisu u vlasti na?ega Gospodina te ih On ?eli osvojiti, ali ne tako da uni?ti nego da preobrazi.
Bo?ja pedagogija postupnosti
Isus ne po?inje zahtjevima, ve? pitanjem: ??to govore ljudi, tko sam ja?“ Ova jednostavna metoda otkriva temeljnu istinu duhovnog ?ivota – Bog uvijek polazi od toga gdje se mi nalazimo, a ne od toga gdje bismo trebali biti. Bo?ja pedagogija je pedagogija postupnosti, hodanja zajedno, oblikovanja na putu. Isus svojim u?enicima ne name?e odgovore, ve? ih pitanjima vodi do dubljih uvida.
Zna?ajno je da Isus ovo pitanje postavlja ?putem“. Biblija ?esto predstavlja duhovni ?ivot kao putovanje, proces rasta. Isus kao da poru?uje: ?Mogu te oblikovati ako hoda?, ako nisi previ?e ohol da me ljubi? sada samo onoliko koliko mo?e? i dopusti? meni da ti dam puninu“. Ova ideja Bo?je postupnosti pokazuje kako Bog po?tuje na?u slobodu i na?e ?ivotne okolnosti, oblikuju?i nas strpljivo, korak po korak. Petar je u pro?lom razmi?ljanju bio u napasti da odustane zbog svoje gre?nosti. Mislio je da mo?e za Isusom kada bude savr?en i sposoban. Isus ga u?i da je na njemu da hoda jer kako bi to na? poznati kantautor Gibboni rekao: Nebo strpljive voli...
Od povr?ne percepcije do osobne ispovijesti vjere
Isusovo prvo pitanje o tome ?to drugi govore o njemu otkriva koliko je va?no biti svjestan realnosti oko sebe. Isus tra?i od svojih u?enika da budu ukorijenjeni u svijetu, da ?miri?u na stado“ – da budu upoznati sa stanjem ljudi, njihovim radostima i mukama. No odgovori koje dobiva – da je On ?Ivan Krstitelj“, ?Ilija“ ili ?neki od proroka“ – pokazuju kako su to percepcije koje, iako pune po?tovanja, ne dopiru do sr?i Isusovog identiteta. One ostaju na razini ?popratnog“ i ne doti?u ono ?bitno“.
Tek drugo pitanje – ?A vi, ?to vi ka?ete, tko sam ja?“ – vodi prema autenti?nom susretu vjere. Ovo pitanje predstavlja poziv na osobni odnos i zahtijeva osobni odgovor. Isus ne tra?i nau?ene formule iz katekizma, ve? odgovor koji proizlazi iz ?ivotnog iskustva. Svaki odgovor koji ne dolazi iz tvog iskustva ovdje je pogre?an...
Petar odgovara: ?Ti si Pomazanik – Krist!“. Petar je dobro odgovorio, ali nije niti sam slutio domet svog odgovora kako to tekst kasnije pokazuje. ?esto se to i nama doga?a. Neke istine dohvatimo razumom pa mo?da djelomi?no i srcem, ali jo? nisu skroz sjele u na? ?ivot. Zasada je je Petrov odgovor dobar, ali mo?emo re?i da zapravo u njegovu srcu jo? nije sazrio u punini.
Sukob izme?u ljudske i bo?anske logike
Nakon Petrove ispovijesti vjere, Isus po?inje otvoreno govoriti o svojoj muci, smrti i uskrsnu?u. Ovime ?eli pro?iriti Petrovo razumijevanje, pokazuju?i mu da mesijanstvo nije samo u ?udima i uspjehu, ve? i u patnji i predanju. No Petar, jo? uvijek zarobljen ljudskim poimanjem uspjeha i mo?i, uzima Isusa u stranu i po?inje ga odvra?ati od takvog puta. Petar Isusa voli, ali jo? previ?e ljudski jer mu je ljudsko na pameti, a ne bo?ansko. A u to bo?ansko nije lako ponirati...
Isusova o?tra reakcija – ?Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti ?to je Bo?je, nego ?to je ljudsko!“ – nije odbacivanje Petra, ve? odlu?an ?in ljubavi i istine. Isus jasno razlikuje Petra od sotonske ku?nje koja kroz njega djeluje. Rije?i koje Isus upu?uje Petru mogu se prevesti s gr?kog jezika i re?enicom – ?Stani iza mene“. Isus, dakle, poziva Petra da zauzme ispravnu poziciju – ne da bude u?itelj koji ?e pou?avati Isusa, ve? da bude u?enik koji ?e slijediti Isusa.
Ovaj trenutak o?ituje napetost izme?u na?ih o?ekivanja o tome kakav bi Bog trebao biti i stvarnosti Bo?jeg djelovanja. Na?a vjerovanja o Bogu ?esto su projekcije vlastitih ?elja, a susret s pravim Bogom zahtijeva bolno razbijanje tih kalupa. Petar je bio zadovoljan dok je Isus ispunjavao njegova o?ekivanja, ali kada se suo?io s ?neprihvatljivom koli?inom ljubavi“ koja ide do kri?a, njegova reakcija postaje otpor.
Od obo?avatelja do sljedbenika
Nadalje, u zavr?nom dijelu odlomka, Isus pro?iruje svoj govor na sve prisutne, uklju?uju?i sav narod. Njegove rije?i o odricanju, no?enju kri?a i gubljenju ?ivota predstavljaju univerzalni put duhovnog sazrijevanja. Isus – tebe i mene – poziva na tri koraka:
Prvi je korak taj da se odreknem samoga sebe. Isus me poziva da napustim navezanost na vlastitu viziju Boga i tijeka svoga ?ivota te prestanem sebe stavljati u sredi?te. U drugome koraku poziva me da uzmem svoj kri? i prihvatim ga kao mjesto susreta, ?i??enja od egoizma i nasljedovanja Krista. U posljednjem, tre?em koraku, zove me da po?em za njim i da od obo?avatelja postanem njegov sljedbenik, da ulazim polako u njegovu sudbinu.
Paradoks koji Isus isti?e – ?Tko ho?e ?ivot svoj spasiti, izgubit ?e ga; a tko izgubi ?ivot svoj poradi mene i evan?elja, spasit ?e ga“ – sa?ima bit kr??anskog duhovnog rasta. Isus nas podsje?a da stvarna punina ?ivota dolazi kroz predanje ?ivota, a ne samo kroz njegovo o?uvanje.
Isusova metoda duhovnog vodstva
Promatraju?i pro?itani odlomak, mo?emo prepoznati nekoliko klju?nih elemenata Isusove metode duhovnog vodstva. Prije svega, Isus uvijek polazi od realnosti – zapo?inje od mjesta gdje se njegovi u?enici nalaze, a ne od nekog ?idealnog stanja“. Tako?er, Isus postavlja pitanja. Umjesto nametanja, Isus pitanjima koje postavlja poti?e refleksiju i osobno ula?enje u odnos s Njim. Tra?i da se izlo?imo da bi ga susreli. Da se susretnemo sa sobom da bismo onda mogli s njim u?i u istiniti kontakt.
Tako?er, Isus nas podsje?a da ljubav i istina uvijek idu zajedno. On govori ?otvoreno“, ne skrivaju?i ponekad te?ke istine iz la?ne ljubavi. Tako?er, Isus ukazuje na ono bitno i stalno usmjerava pozornost s popratnih znakova na sr? poruke.
Isus uvijek ispravlja s ljubavlju. ?ak i kad strogo ukori Petra, On to ?ini iz ljubavi i u ljubavi. U kona?nici, Isus poziva na konkretno nasljedovanje, podsje?aju?i nas da vjera nije samo vjerovanje, ve? put nasljedovanja. Evan?elje se treba utjeloviti u moj konkretan ?ivot i okolnosti u kojima se nalazim sada.
Petrov rast kroz promjenu slike o Bogu
Petrov put duhovnoga rasta prikazan u ovom odlomku ukazuje na put svakog vjernika. On zapo?inje s ispravnom formulom vjere – ?Ti si Krist“ – ali jo? uvijek s nepotpunim razumijevanjem. Njegova ideja o Mesiji bila je oblikovana ljudskim ambicijama i o?ekivanjima, bez vertikale kri?a. Isusov pedago?ki pristup ne odbacuje tu po?etnu nezrelu vjeru, ve? je postupno produbljuje i pro?i??ava.
Klju?an trenutak rasta za Petra bio je suo?avanje s istinom da Bog ne djeluje prema na?im o?ekivanjima, ve? prema logici ljubavi koja uklju?uje i kri?. Isto tako, na? duhovni rast ?esto zahtijeva bolno napu?tanje na?ih projekcija o tome kakav bi Bog trebao biti i otvaranjem prema stvarnosti kakav Bog zaista jest.
Ovaj evan?eoski odlomak tako postaje ogledalo na?eg vlastitog duhovnog puta. I mi smo, poput Petra, pozvani rasti od povr?nih formula do osobnog odnosa, od obo?avatelja do sljedbenika, od vlastitih projekcija do prihva?anja Boga takvim kakav jest. Taj put neizbje?no uklju?uje i kri? – ne kao kaznu, ve? kao najdublji izraz ljubavi i mjesto gdje se doga?a istinska preobrazba.
U kona?nici, Isusova pedagogija ljubavi i istine poziva nas da, poput Petra, dopustimo da se na?a slika o Bogu neprestano pro?i??ava i produbljuje kroz stvarno ?ivotno iskustvo, ?ak i kad ono uklju?uje nerazumijevanje, neuspjeh i patnju. Jer upravo kroz te trenutke, ako ostanemo na putu nasljedovanja, doga?a se istinski duhovni rast.
