Druga korizmena nedjelja. Rije? Bo?ju tuma?i o. Livio Marijan
o. Livio Marijan
Na drugu korizmenu nedjelju, liturgija nam donosi Kristovo preobra?enje na gori. Ovaj doga?aj redovito se ?ita u korizmi, a postoji i poseban blagdan Preobra?enja Gospodnjega koji se slavi 6. kolovoza. Krist se na gori Taboru pred o?ima u?enika Petra, Jakova i Ivana preobra?ava u svoju slavu, koju oni gledaju. U?enici gledaju, ali kako ka?e jedan tropar ili hvalospjev grkokatoli?kog ?asoslova ''razumiju onoliko koliko im bija?e mogu?e''. Dosad su pratili i slu?ali Isusa kao ?ovjeka, svjedo?ili su njegovim ?udesima, ali sada ga gledaju preobra?ena u nebeskoj, bo?anskoj slavi. Pred o?ima im se doga?a ne?to neopisivo. Ni oni, kao ni mi danas, uza svu teologiju, kao ljudi ne mo?emo do kraja pojmiti ili razumjeti Boga, pa ni njegova jedinoro?enoga Sina, koji je istobitan njemu. Ne mo?emo, kao ni oni tada, do kraja razumjeti da je Bog i jedan i trojstven, da je Isus Krist, njegov odvijeka jedinoro?eni Sin, istovremeno i savr?eni Bog i savr?eni ?ovjek. Razumijemo onoliko koliko nam je to mogu?e, a vjerom prihva?amo jer nam je tako objavljeno. Kada bismo ga mogli posve shvatiti, Bog ne bi bio Bog.
Za?to se Krist pred trojicom u?enika preobrazio? Za?to je u?inio da oni vide i svjedo?e tom ?udu kojega ne?e do kraja mo?i razumjeti? Za?to se i u povijesti Crkve, ali i u na?im osobnim ?ivotima doga?aju nekad neki izvanredni, ?udesni Bo?ji zahvati, kojih ?esto ne mo?emo do kraja razumjeti?
O?ito je Bo?ja pedagogija takva. Bog nas odgaja. Krist je htio da njegovi u?enici vide njegovu slavu prije nego li budu gledali njegovo krajnje ljudsko poni?enje i smrt, kako bi izgradili svoju vjeru, kako bi povezali stvari. I Crkvi je kroz povijest Bog nemalo puta ?udesnim doga?ajima pokazao da je ?iv i da je tu. I nama se to mo?da u na?im ?ivotima doga?a. Bog nas podsje?a i svjedo?i nam da je ipak tu, da je ?iv, da je s nama. Da i kada nas zadese te?ke stvari, imamo pouzdanja i ne gubimo nadu.
Isus se preobrazio na Taboru u svjetlosni sjaj bo?anstva, ali se preobrazio i na gori Kalvariji u tamu smrtne ljudske bijede, i ponovo se preobrazio na uskrsno jutro u svjetlost Bo?anstva. ?to nau?iti iz toga za ?ivot? I na? je kr??anski ?ivot jedno veliko preobra?enje. I mi smo neprestano pozvani na preobra?avanje, osobito u ovom korizmenom posnom vremenu. Od kr?tenja, kada smo primili dar novoga ?ivota i klicu besmrtnosti, na? ?ivot je jedno ?ivotno preobra?avanje, preodijevanje u novoga ?ovjeka, po Bogu stvorenoga. ?ive?i po Duhu, a ne po tijelu, primaju?i svete sakramente, ?iste?i se od zla i grijeha, i mi se postupno preobra?avamo u onu sliku na koju nas je izvorno Bog stvorio – na sliku slave njegove. Mi smo poput ikone – izvorno po obli?ju Bo?jem na?injene, ali grijehom nagr?ene i kao ?a?om zatamnjene. Kad ?ivimo kao djeca Bo?ja postupno se ?istimo, preobra?avamo, i vra?a nam se izvorni sjaj, i na?a ikona postaje sve ?itljivija i jasnija, Bogu sli?nija. Na?e kona?no preobra?enje bit ?e ostvareno u uskrsnu?u, kad Bog preobrazi ovo na?e bijedno tijelo i pritjelovi ga tijelu svome slavnome, kako ka?e liturgija.
