Bla?eni kardinal Stepinac i njegove propovijedi usmjerene protiv rasnih zakona
Marito Mihovil Letica
Na svetkovinu Krista Kralja 25. listopada 1942. (koja svetkovina se do Drugoga vatikanskoga koncila slavila posljednje nedjelje u listopadu) nadbiskup je Stepinac odr?ao na Kaptolu u Zagrebu glasovitu propovijed pred mno?tvom vjernika. Bilo je to ratno doba u Europi diljem koje su uvedeni rasni zakoni, ?iju su provedbu poticali i nadzirali Hitlerovi nacionalsocijalisti. Tomu se, kako su ga zlokobno nazvali, “novomu svjetskom poretku” hrabro suprotstavio nadbiskup Stepinac osu?uju?i rasizam te svako porobljavanje i uklanjanje drugih i druk?ijih, pripadnika tobo?e manje vrijednih naroda i rasa. Nadbiskup Stepinac uz ostalo je rekao da
“... svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na ?ivot dostojan ?ovjeka i na postupak dostojan ?ovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili ugla?eni Europejci, bili omra?eni ?idovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore: ‘O?e na? koji jesi na nebesima!’ (Mt 6, 9).”
?uv?i te Stepin?eve rije?i, njema?ki se izaslanik Edmund Glaise von Horstenau razbjesnio i rekao: “Da je ovo izgovorio u Njema?koj, ne bi ?iv si?ao s propovjedaonice!”
Na jednak je na?in nadbiskup Stepinac o?itovao osobitu snagu pravdoljubive i ?ovjekoljubive hrabrosti i godinu nakon toga, tako?er na svetkovinu Krista Kralja, kada je prosvjeduju?i protiv protu?ovje?nih a time i protukr??anskih rasnih zakona grmio poput proroka s propovjedaonice ispred zagreba?ke katedrale:
“Mi smo uvijek nagla?avali u javnome ?ivotu principe vje?noga zakona Bo?jega bez obzira radi li se o Hrvatima, Srbima, ?idovima, Ciganima, katolicima, muslimanima, pravoslavnima ili kome drugome.” Nadbiskup Stepinac zatim je istaknuo: “Katoli?ka Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katoli?ka Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Bo?je; a ako koga vi?e cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne ja?u pesnicu. Za nju je ?ovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.”
Tako je, no?en hrabro??u i pravdoljubivo??u, zborio bla?eni Alojzije Stepinac. Nakon tih zadivljuju?ih njegovih rije?i potrebna je terminolo?ka napomena. Naime, moglo se vi?e puta ?uti i pro?itati da je Stepinac u tim propovijedima omalova?io i uvrijedio Rome nazivaju?i ih “Ciganima”. Takvi su prigovori zorni primjeri pretenciozne politi?ke korektnosti zdru?ene s neupu?eno??u i neznanjem. Bla?eni Stepinac nije ni mogao uporabiti izraz “Rom” jer u njegovo doba nije bio poznat – tek je 70-ih godina 20. stolje?a, odlukom svjetskih romskih institucija, naziv ?Rom“ prihva?en kao slu?beni etnonim, a ?Ciganin“ napu?ten kao diskriminatoran.
Naposljetku treba re?i da bla?eni Alojzije Stepinac bija?e samosvjesni hrvatski domoljub i uvjereni sveop?i ?ovjekoljub, pobornik univerzalnoga kr??anskog humanizma, koji je usmjeren prema Bogu i ?ovjeku, neovisno o ?ovjekovoj naciji i rasi, socijalnoj i vjerskoj pripadnosti. Iskazao se Stepinac junakom postojane hrabrosti i uzorne pravednosti, evan?eoske ljubavi u akciji te svijetlim primjerom svjedo?koga trpljenja za ?ovjeka i Crkvu.
