杏MAP导航

p. Luka Ili? SJ

Nakon ?to smo pro?loga puta promotrili kako je nastala Dru?ba Isusova i njezino djelovanje sve do danas, ovoga ?emo se puta usredoto?iti na isusova?ku prisutnost u hrvatskim zemljama.

Isusovci u Hrvata do 1773. godine

Dru?ba Isusova od samoga je po?etka bila povezana s hrvatskim krajevima. Tako je Nikola Bobadilla (1511–1590), jedan od prvih Ignacijevih sudrugova, u Zadru boravio 1559. godine, a dvije godine poslije radio i propovijedao u Dubrovniku. Prvi je pak hrvatski isusovac bio Toma Zdelari?, koji je u Dru?bu stupio 1554. godine. Njegovim su stopama krenuli i drugi, ali svi su oni djelovali u inozemstvu. Pritom treba napomenuti da su isusovci tijekom 16. stolje?a povremeno boravili u Dubrovniku i Kotoru, no poku?aji osnivanja kolegija nisu uspjeli.

Kroz XVII. Stolje?e, na pozive gradskih i crkvenih vlasti da otvore ?kole, isusovci su do?li u Dubrovnik (1604), Zagreb (1606), Rijeku (1627), Vara?din (1632) i Po?egu (1698). Tako?er su otvorili Akademiju u Zagrebu, Rijeci i Po?egi, koje su imale sveu?ili?ne povlastice. Posebno treba istaknuti zagreba?ku akademiju sa studijem filozofije i teologije koja je otvorena 1662. godine, a koja je poveljom cara Leopolda I. godine 1669. dobila sveu?ili?na prava i povlastice. Upravo 1669. godinu Sveu?ili?te u Zagrebu uzima kao godinu svoga utemeljenja.

Isusova?ki doprinos uklju?uje uvo?enje i ?irenje baroknoga stila u arhitekturi u Hrvatskoj te stvaranje va?nih gramatika i rje?nika, a posebno su se istaknuli u filozofiji, znanosti, kartografiji i historiografiji. Vjerska djelatnost uklju?ivala je propovijedanje, pastoralni rad me?u kr??anima pod Turcima te pu?ke misije. Djelovali su i u prekomorskim misijama.

Isusovci i razvoj hrvatskoga jezika

Kao ?to smo vidjeli ranije, isusovci su sastavljali djela na ?tokavskom, kajkavskom i ?akavskom narje?ju, a mnogi su isusovci postali prete?e hrvatskoga standardnog jezika. Godine 1604. Bartol Ka?i? (1575–1650) napisao je prvu gramatiku hrvatskoga jezika Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae illyricae libri duo), a u rukopisu je ostao njegov cjeloviti prijevod Svetoga pisma koji je objavljen tek 1999. godine.

Nadalje, za razvoj hrvatskoga jezika va?an je talijanski isusovac Ardelio della Bella (1655–1737). Della Bella je djelovao kao isusova?ki misionar u Dubrovniku i Dalmaciji. Godine 1728. objavljen je njegov trojezi?ni rje?nik na talijanskome, latinskome i ilirskome, odnosno hrvatskome jeziku. Rije? je o prvome hrvatskome povijesnom rje?niku i sadr?i oko 30 tisu?a rije?i. Pater Della Bella, osim toga, autor je hrvatske gramatike na talijanskome jeziku.

Od ostalih va?nih jezikoslovaca vrijedi istaknuti Jurja Habdeli?a (1609–1678), koji je 1670. napisao Dictionar, hrvatsko-latinski rje?nik od pribli?no 12.000 rije?i, sastavljen za ?kolske potrebe, i Jakova Mikalju (1601–1654), koji je 1651. godine sastavio hrvatsko-talijansko-latinski rje?nik Blago jezika slovinskoga, koje sadr?i 25 tisu?a hrvatskih rije?i, a upotrebljavalo ga se u vjerskim ?kolama i taj je rje?nik bio jezi?no pomagalo isusova?kim misionarima.

U slu?bi filozofije, povijesti i znanosti

U historiografiji posebno se istaknuo talijanski isusovac Filippo Riceputi (1667–1742), koji je zapo?eo crkveno-povijesno djelo u osam svezaka Illyricum Sacrum. To djelo sadr?i crkvenu povijest hrvatskih zemalja i povijest Katoli?ke Crkve u Albaniji, Kosovu, Bugarskoj i Makedoniji. Djelo su dovr?ili Daniele Farlati (1690–1773) i Giovanni Coleti (1734–1827).

Na podru?ju znanosti posebno treba izdvojiti Ru?era Bo?kovi?a (1711–1787), hrvatskoga znanstvenika, filozofa i diplomata. Njegovo je najpoznatije djelo Teorija prirodne filozofije (1758), u kojoj nastoji svu stvarnost protuma?iti na osnovi jednoga zakona. K tomu poznat je po tome ?to je popravio pukotine na kupoli Bazilike sv. Petra u Vatikanu, a rije?io je i stati?ke probleme katedrale u Milanu i carske knji?nice u Be?u.

Isusovci u Hrvata nakon 1814. godine

Kao ?to smo vidjeli u pro?lome nastavku, nakon ukinu?a Dru?be Isusove 1773. godine, papa Pio VII. ponovno je uspostavio red 1814. godine, ?ime su isusovci nastavili svoje djelovanje, uklju?uju?i i hrvatske zemlje. U 19. stolje?u aktivno su sudjelovali u obnovi vjerskoga, odgojnoga i kulturnoga ?ivota, otvaraju?i ili vode?i sjemeni?ta, gimnazije i kolegije u Dubrovniku, Zadru, Splitu, Zagrebu te Travniku i Sarajevu.

Isusova?ko djelovanje uklju?ivalo je vo?enje pu?kih misija, duhovnih vje?bi, izdava?tvo i rad s mladima. U Zagrebu su 1905. godine izgradili Baziliku Srca Isusova koju je papa Pio XII. proglasio bazilikom 1941. godine i u proglasu napisao da se tu crkvu ?s pravom smatra nacionalnim sveti?tem Srca Isusova“. Valja dodati da se u toj bazilici nalazi grob bla?enoga Ivana Merza, laika koji je naro?ito sura?ivao s isusovcima u radu s mladima u prvoj polovici 20. stolje?a.

Do nebesa nek se ori

U vezi sa ?tovanjem Srca Isusova treba spomenuti p. Petra Pericu (1881–1944), koji je na osobit na?in doprinio pripremama posve?enja hrvatske mlade?i Srcu Isusovu 1900. godine: ispjevao je pjesmu Do nebesa nek se ori. K tomu je autor poznate pjesme Zdravo Djevo. ?ivio je u predanju Srcu Isusovu, pristaju?i na ?rtvu. Posljednje godine ?ivota djelovao je u Dubrovniku. Nekoliko dana prije svoje smrti ?uo je da su partizani do?li uhititi ga, na ?to je rekao: ?Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je ?rtva, pa neka bude, primam je“. Ubrzo nakon toga uhitili su ga partizani i odveli na oto?i? Daksu, gdje je u no?i s 23. na 24. listopada 1944. godine, zajedno s 52 dubrova?ka gra?anina, pogubljen.

Gori i izgori

Osim toga, isusovci su djelovali i u prekomorskim misijama. Najpoznatiji je isusova?ki misionar iz hrvatskih krajeva p. Ante Gabri? (1915–1988), koji je jo? 1938. godine oti?ao u Indiju i tamo proveo pola stolje?a. Pater Gabri? bio je bliski suradnik sv. Majke Terezije. Znao je govoriti: ?Treba gorjeti i izgorjeti, za?to bih ja dimio? Gori, brate, pa izgori!“ U tome je potpunom predanju za Boga i du?e p. Gabri? doista i ?ivio sve do svoje smrti 1988. godine. Na kraju treba napomenuti da je otvoren proces za progla?enje bla?enim p. Ante Gabri?a.

Isusovci u Hrvata danas

Isusovci danas vode va?ne obrazovne ustanove kao ?to su Fakultet filozofije i religijskih znanosti te Filozofsko-teolo?ki institut u Zagrebu, a u Osijeku Isusova?ku klasi?nu gimnaziju. Uz to, isusovci vode znanstveni ?asopis Obnovljeni ?ivot i ?asopis Glasnik Srca Isusova i Marijina, koji promi?e pobo?nost Srcu Isusovu.

Nadalje, isusovci nastavljaju svoje poslanje kroz rad s mladima, socijalni apostolat i davanje duhovnih vje?bi te drugih duhovnih programa. ?to se potonjega ti?e, u novije vrijeme osobito treba spomenuti Centar za duhovnost i kulturu Ignacije, koji nudi raznovrstan program u duhu ignacijevske duhovnosti, a koji ljudima poma?e odgovoriti na konkretne izazove i potrebe s kojima se susre?u u svojim ?ivotima.

?to se rada s mladima ti?e, treba istaknuti Studentski katoli?ki centar (SKAC), koji je u Zagrebu osnovao p. Luka Ra?a, a kasnije se SKAC pro?irio i u druge gradove. Pater Ra?a tako?er je 2003. godine osnovao ljetni duhovni kamp za mlade u Modravama, koji djeluje sve do danas, a mnogim je sli?nim kampovima postao uzor za osnivanje.

U kontekstu dru?tvenoga anga?mana, u hrvatskoj provinciji djeluje Isusova?ka slu?ba za izbjeglice, koja prati, slu?i i zagovara prava izbjeglica i drugih nasilno raseljenih osoba. K tomu, siroma?nim starijim osobama poma?e Katoli?ka udruga Kap dobrote, koju je u Zagrebu osnovao isusovac pater Antun Cvek, poznat i kao ?dobri duh Zagreba“.

Ovime smo zavr?ili povijesni pregled Dru?be Isusove, ali i dalje ostaje pitanje: ??to je srce isusova?koga na?ina razmi?ljanja i postupanja?“ To nas dovodi do ignacijevske duhovnosti op?enito, a osobito do duhovnih vje?bi o kojima ?emo govoriti u sljede?oj emisiji.