Otac Rupert Rozmari?, veliki apostol bolesnika
Marito Mihovil Letica
Prije tri dana bila je godi?njica smrti patra Ruperta Rozmari?a, koji je bio i ostao poznat kao “apostol bolesnika”. Umro je 5. prosinca 1991., dakle od njegove je smrti pro?lo 33 godine. Nije okrugla godi?njica, ali je vi?e od toga jer u broju 33 kr??ani vide osobitu simboliku: posrijedi je broj koji povezujemo s Bogo?ovjekom Isusom Kristom, pravim Bogom i pravim ?ovjekom, koji je s ljudima ?ivio te s njima i za njih patio. To nas navodi na “Poslanicu Hebrejima”, 2. poglavlje, gdje ?itamo: “Doista, u ?emu je isku?an trpio, mo?e isku?avanima pomo?i” (Heb 2,18). Po svojoj je utjelovljenosti Isus Krist htio bra?i ljudima biti jednak u svemu osim u grijehu, pri ?emu se nu?nost Kristove patnje iskazuje va?nom sastavnicom njegova mesijanskog i soteriolo?kog poslanja. “Oboljeh i pohodiste me”, ?itamo u 25. poglavlju “Evan?elja po Mateju” (Mt 25,36).
U tim i sli?nim mjestima iz novozavjetnih spisa najbolje mo?emo prepoznati patra Ruperta Rozmari?a i njegovo djelovanje. Najvi?e se iskazao svojim du?obri?ni?tvom bolesnikâ, kojima je donosio Krista, Njegovu utjehu i okrepu kr??anske vjere u trenutcima ?ovjekove bolesti i patnje. Zabilje?eni su zadivljuju?i brojevi da je pater Rupert godi?nje obi?avao u?initi i do 13 000 posjeta bolesnicima, ?to je u prosjeku gotovo nevjerojatnih 35 posjeta dnevno.
Vrijedne su citiranja rije?i isusovca patra Bo?idara Nagyja o svojemu negdanjem vjerou?itelju patru Rupertu Rozmari?u: “?to je to bilo u njegovu ?ivotu da je privla?ilo pozornost pa i onih koji su bili daleko od Crkve, i da ga se s ljubavlju, divljenjem i po?tovanjem svi sje?aju? Bila je to u prvom redu njegova duboka vjera u realnost nadnaravnog svijeta. Iz te ?vrste i duboke vjere proizlazilo je sve ostalo ?to je govorio, ?inio i svjedo?io.”
Rupert Rozmari? ro?en je u ?trigovi u Me?imurju 1921. godine. U franjeva?ki red u?ao je 1939., a za sve?enika je zare?en 1947. godine. Na slu?bi je bio po raznim mjestima u sjeverozapadnoj i isto?noj Hrvatskoj: u ?akovcu, Klanjcu, Krapini, Cerniku, Vukovaru, Klo?tar Ivani?u, no najdu?e je slu?bovao u Slavonskome Brodu.
Bio je ?lan franjeva?ke provincije svetih ?irila i Metoda. Umro je na glasu svetosti u franjeva?kome samostanu na Kaptolu u Zagrebu 5. prosinca 1991. u 71. godini ?ivota. Pripadao je onoj skupini revnih i uzornih sve?enika redovnika koji su ?ivjeli samo za Boga i du?e i zato je zavrijedio da ga se prisjetimo o 33. godi?njici njegova odlaska u vje?nost.
