Rije?i “advent” i “do?a??e”, sve manje bivaju istozna?nice
Marito Mihovil Letica
Po?injemo napomenom o sinonimima ili istozna?nicama. Gr?ka rije? “sinónimos” zna?i ‘koji je istoga imena’. Mo?emo najkra?e re?i da sinonim jest rije? koja se razlikuje oblikom od druge rije?i, a istoga je zna?enja; primjerice, slavenska rije? “tisu?a” i grecizam “hiljada”, narodni naziv “prosinac” i latinizam “decembar”, za koji se ?esto ka?e “dvanaesti mjesec”.
Premda su jezikoslovci na podlozi strogih teorijskih pristupa skloni napominjati da potpuni ili apsolutni sinonimi zapravo ne postoje – ipak mo?emo i trebamo razmatrati sinonimije me?u rije?ima. Pri tome je zanimljiva i ilustrativna rije? “decembar”: dolazi od latinskoga “decem”, ?to zna?i ‘deset’; naime, “december” je starim Rimljanima bio deseti mjesec, jer je godina po?injala u o?ujku, latinski “Martius”. No nama se danas rije? “decembar” odnosi na dvanaesti mjesec i tu su nam mjerodavni semantika i jezi?na pragmatika, a ne etimologija.
Dospijevamo do va?noga pitanja: Jesu li rije?i “advent” i “do?a??e” sinonimi? Oni su to zasigurno isprva bili, a neki smatraju da su i danas. Ali na?alost svjedo?imo da im se zna?enja sve vi?e razdvajaju i da se sadr?aji koje danas uobi?ajeno razumijevamo pod pojmom “advent” sve vi?e otklanjaju od liturgijskoga vremena do?a??a. “Advent” je rije? koja dolazi iz latinskoga jezika i odnosi se na dolazak i time na ?ekanje onoga ?to ima do?i ili Onoga koji ima do?i. Latinski “adventus” doslovno zna?i ‘dolazak’. Prisjetimo se izvornoga teksta molitve “O?e na?” ili “Pater Noster”, gdje uz ostalo zazivamo “Adveniat regnum tuum”: “Do?i kraljevstvo tvoje”.
U do?a??u ?ekamo Isusa, koji je Krist ili Mesija ili Pomazanik. O Kristu je starozavjetni prorok Izaija u 9. poglavlju svoje proro?ke knjige navijestio: “Narod koji je u tmini hodio / svjetlost vidje veliku; / one ?to mrklu zemlju obitavahu / svjetlost ?arka obasja” (Iz 9,1). Prisjetimo se i stihova iz Proslova “Evan?elja po Ivanu” gdje ?itamo: “Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog ?ovjeka, / do?e na svijet” (Iv 1,9).
Ivanovski spisi pou?avaju nas da kr??anin ima biti “u svijetu”, ali ne “od svijeta”. Kr??anska vjera od ?ovjeka vjernika ne zahtijeva da se posve otkloni od igre, zabave i razonode, jer sve je to posve ljudsko. Ali fizi?ka svjetla svijeta vidljiva na u?urbanim adventskim sajmovima i drugim doga?ajima ne smiju u na?im unutarnjim o?ima, o?ima duha, zabljesnuti duhovno i istinsko svjetlo Bo?i?a. Do?a??e zna?i ?ekanje Onoga koji dolazi, a ?ekanje podrazumijeva pripravu, sabranost i mir. Tomu se protivi u?urbanost i vreva doga?aja ?to ih sa sobom donosi vrijeme koje u posvema?njoj zna?enjskoj svjetovnosti danas nazivaju adventom.
Ali rije? “advent” ne smijemo izbaciti iz uporabe, i to iz vi?e razloga. Uz ostalo i zato ?to od rije?i “do?a??e” ne mo?emo tvoriti pridjev pa se govor o primjerice “adventskom vremenu” i “adventskoj svije?i” iskazuje jedinim prikladnim. Drugi i znatno va?niji razlog jest da rije?i “advent” trebamo nastojati vratiti izvorno i pravo zna?enje.
Svjetlo koje dolazi i koje izlazi s Isusovim ro?enjem jest istinsko adventsko svjetlo. Ja?e je od svjetala i blje?tavila posvjetovnjenih adventskih doga?aja. ?tovi?e, ja?e je i od sun?eva svjetla koje se ra?a u zimskom solsticiju. Nije meteorolo?ko i astronomsko – nego kozmi?ko, duhovno i soteriolo?ko ili spasenjsko svjetlo. Vrijedi ponoviti rije?i evan?elista Ivana: “Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog ?ovjeka, / do?e na svijet.”