?ivot u prispodobama. Osma prispodoba - Uzvanici na veliku gozbu
Vl?. Branimir Jagodi?
»?ovjek neki priredi veliku ve?eru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme ve?ere da rekne uzvanicima: ‘Do?ite! Ve? je pripravljeno!’ A oni se odreda po?eli ispri?avati. Prvi mu re?e: ‘Njivu sam kupio i valja mi po?i pogledati je. Molim te, ispri?aj me.’ Drugi re?e: ‘Kupio sam pet jarmova volova pa idem oku?ati ih. Molim te, ispri?aj me.’ Tre?i re?e: ‘O?enio sam se i zato ne mogu do?i.’ Sluga se vrati i javi to doma?inu. Tada doma?in, gnjevan, re?e sluzi: ‘Izi?i brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.’ I sluga re?e: ‘Gospodaru, u?injeno je ?to si naredio i jo? ima mjesta.’ Re?e gospodar sluzi: ‘Izi?i na putove i me?u ograde i prisili neka u?u da mi se napuni ku?a.’ A ka?em vam: nijedan od onih pozvanih ne?e okusiti moje ve?ere.« (Lk 14,16-24)
Prispodoba o uzvanicima na veliku gozbu iz Lukina evan?elja sna?na je poruka o Bo?jem pozivu, ljudskom odgovoru i prirodi Bo?jeg kraljevstva. Ona nas izaziva da preispitamo vlastite prioritete, otvorenost prema Bo?joj milosti i spremnost na sudjelovanje u zajedni?tvu s Bogom. Gospodar koji prire?uje gozbu simbolizira Boga, a gozba predstavlja Bo?je kraljevstvo – zajedni?tvo s Njim koje je dostupno svima. Velika gozba ozna?ava Bo?ju ?elju da dijeli svoju radost i ljubav s ljudima. Priprema gozbe i poziv gostima znak su Bo?je inicijative u djelu spasenja koje zahva?a svakog ?ovjeka. On nas neprestano poziva da sudjelujemo u njegovoj ljubavi, ali nama ostavlja slobodu izbora.
Pozvani uzvanici simboliziraju ljude koji su ve? u odre?enom odnosu s Bogom, poput Izraelaca, ali koji iz raznih razloga odbijaju Njegov poziv. Njihovi izgovori – njiva, volovi i ?enidba – simboliziraju svjetovne brige i zemaljske prioritete koji ?esto zasjenjuju Bo?ji poziv. Oni ukazuju na ?ovjekovu sklonost stavljanju vlastitih interesa ispred Boga. Ljudi s margine dru?tva, poput siromaha, hromih i slijepih, simboliziraju one koje dru?tvo odbacuje, ali koji su otvoreni za Bo?ji poziv. Oni nemaju iluziju samodostatnosti i spremno prihva?aju darove Bo?je milosti. Ova skupina pokazuje univerzalnost Bo?jeg poziva, koji nije ograni?en na odre?enu skupinu, ve? je otvoren za sve koji ga prihva?aju. Ljudi s cesta i ogranaka predstavljaju pogane, one koji nisu izravno povezani s Bo?jim narodom, ali su tako?er pozvani u Bo?je kraljevstvo. Ovaj dio prispodobe nagla?ava kako Bo?ji poziv nije ograni?en na etni?ku, dru?tvenu ili vjersku pripadnost. Gospodareva re?enica da nijedan od prvotno pozvanih ne?e okusiti gozbu simbolizira ozbiljne posljedice odbacivanja Bo?jeg poziva. To ne odra?ava Bo?ju osvetoljubivost, ve? po?tovanje slobodne volje ljudi i posljedica njihovih odluka.
Prva i najva?nija poruka prispodobe jest da Bo?ji poziv dolazi iz Njegove ljubavi i milosr?a, a ne zbog na?ih zasluga. Velika gozba nije nagrada, ve? dar koji Bog daje svima, bez obzira na njihovu pro?lost, status ili dostojanstvo. Bo?ja ljubav ne poznaje granice, ali zahtijeva na?u spremnost da je prihvatimo. Izgovori pozvanih uzvanika predstavljaju na?e svakodnevne borbe s prioritetima. ?esto stavljamo posao, obveze, u?itke i planove ispred duhovnih vrijednosti. Ova prispodoba nas poziva da prepoznamo trenutke kada Bog zove i da ne propustimo priliku za zajedni?tvo s Njim. Siromasi, hromi i slijepi predstavljaju one koji su ponizni i svjesni svoje ovisnosti o Bo?joj milosti. Oni simboliziraju otvoreno srce koje prihva?a Bo?ji dar s rado??u i zahvalno??u. Ova prispodoba nas poziva na poniznost i spremnost da prepoznamo i prihvatimo Bo?ju milost.
Bo?je kraljevstvo nije ograni?eno na odre?ene skupine. Isus nagla?ava da svi imaju pravo pristupa Bo?joj gozbi – i oni koji su dru?tveno odba?eni i oni koji su daleko od vjere. Ovo nas poziva na uklju?ivost, ljubav i prihva?anje svih ljudi, bez obzira na njihovu pro?lost ili status. Odbijanje Bo?jeg poziva ima ozbiljne posljedice. Gospodareve rije?i da prvotno pozvani ne?e okusiti gozbu podsje?aju nas da Bog po?tuje na?u slobodnu volju, ali i da propu?tene prilike mogu imati vje?nu te?inu. Prispodoba nas poti?e da razmislimo o tome ?to je u na?em ?ivotu najva?nije. Stavljamo li Boga na prvo mjesto ili nas zarobljavaju svakodnevne brige, ambicije i ?elje? Pozvani smo prepoznati ?to nas odvaja od Boga i ulo?iti trud da promijenimo svoj fokus. Pozvani smo biti poput siromaha, hromih i slijepih – svjesni vlastitih slabosti i otvoreni prema Bo?joj milosti. Ovo zahtijeva poniznost i spremnost da prihvatimo darove koje nam Bog nudi, ?ak i kada ih ne razumijemo u potpunosti.
Bo?ja gozba simbolizira zajedni?tvo. Kao kr??ani, pozvani smo ne samo prihvatiti Bo?ji poziv, ve? i pozvati druge u to zajedni?tvo kroz svoje rije?i i djela. To uklju?uje pomaganje siroma?nima, prihva?anje odba?enih i ?irenje Bo?je ljubavi u svijetu. Isus nas upozorava da budemo spremni kada Bo?ji poziv do?e. Ovo zna?i ?ivjeti svaki dan s mi?lju o vje?nosti i spremno??u da odgovorimo na Bo?ji poziv bez oklijevanja.
Prispodoba o uzvanicima na veliku gozbu duboka je poruka o Bo?joj ljubavi, na?oj slobodi izbora i prirodi Bo?jeg kraljevstva. Isus nas poziva da prepoznamo vrijednost Bo?jeg poziva, da se oslobodimo zemaljskih briga koje nas sprje?avaju da odgovorimo i da budemo dio zajedni?tva koje On nudi. Pitanje koje prispodoba postavlja svakome od nas jest: Jesmo li spremni prihvatiti Bo?ji poziv? Ho?emo li staviti Boga na prvo mjesto i sudjelovati u radosti Njegove gozbe, ili ?emo se prepustiti svakodnevnim izgovorima i propustiti priliku za vje?no zajedni?tvo s Njim? Na? odgovor odre?uje ne samo na?u sada?njost, ve? i na?u vje?nost.
