?ivot u prispodobama. Sedma prispodoba - Okrutni du?nik
Vl?. Branimir Jagodi?
?Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odlu?i urediti ra?une sa slugama. Kad zapo?e obra?unavati, dovedo?e mu jednoga koji mu dugova?e deset tisu?a talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, ?ena mu i djeca i sve ?to ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ni?ice preda nj govore?i: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ?u ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti. A kad taj isti sluga iza?e, nai?e na jednoga svoga druga koji mu dugova?e sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govore?i: ‘Vrati ?to si du?an!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ?u ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga. Kad njegovi drugovi vidje?e ?to se dogodilo, silno ra?alo??eni odo?e i sve to dojavi?e gospodaru. Tada ga gospodar dozva i re?e mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluje? svome drugu, kao ?to sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasr?en, preda mu?iteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako ?e i Otac moj nebeski u?initi s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“ (Mt 18,23-35)
Prispodoba o okrutnom du?niku iz Matejeva evan?elja jedna je od najsna?nijih Isusovih pouka o opra?tanju i milosr?u. Ispri?ana kao odgovor na Petrov upit o tome koliko puta treba oprostiti, ova prispodoba razotkriva duboku Bo?ju velikodu?nost, ljudsku slabost i moralnu odgovornost svakog od nas da milosr?e koje primimo prenesemo na druge.
Prispodoba po?inje slikom kraljevstva nebeskog koje je poput kralja koji odlu?uje urediti ra?une sa svojim slugama. Jedan sluga duguje ogroman dug — deset tisu?a talenata, ?to je u to doba bila nezamisliva svota, simboli?ki predstavljaju?i dug koji ?ovjek nikada ne bi mogao otplatiti. Budu?i da nije mogao platiti, kralj zapovijeda da se on, njegova obitelj i sve ?to posjeduje prodaju kako bi se dug namirio. Sluga pada pred kraljeve noge, mole?i za strpljenje, a kralj, ganut njegovom molbom, opra?ta mu cijeli dug. Kralj u prispodobi simbolizira Boga, ?ija je milost beskrajna i ?ije je opra?tanje neizmjerno. Dug od deset tisu?a talenata simbolizira ljudski grijeh i nesposobnost ?ovjeka da svojim snagama zadovolji Bo?ju pravednost. Ovaj iznos jasno pokazuje da smo svi duhovno u velikom dugu prema Bogu, ali On nas ne osu?uje po na?im grijesima, ve? nam velikodu?no opra?ta kada mu pristupimo s iskrenim srcem.
Sluga koji ne opra?ta svom drugu simbolizira ljude koji ne uspijevaju prenijeti Bo?je milosr?e u svoje odnose s drugima. Dug od sto denara, iako zna?ajan, neusporediv je s deset tisu?a talenata, ?to nagla?ava kako su ljudske povrede i me?usobni grijesi mali u usporedbi s Bo?jim opro?tenjem prema nama. Okrutni sluga pokazuje nezahvalnost i nerazumijevanje Bo?jeg milosr?a, zaboravljaju?i da ga je ono spasilo od nesagledivog duga. Tamni?ari i kazna kralja simboliziraju kona?nu pravednost i odgovornost svakog ?ovjeka za svoje postupke. Prispodoba nas podsje?a da Bo?je milosr?e nije automatski zajam?eno ako mi sami ne pokazujemo milosr?e prema drugima.
Prva i najva?nija poruka prispodobe jest da je Bog izvor svakog milosr?a i opro?tenja. Njegova ljubav prema nama ne poznaje granice, i On je spreman oprostiti ?ak i najve?e grijehe ako Mu pri?emo s iskrenim srcem. Ova velikodu?nost nadilazi ljudsku logiku i pravednost. Bog nas u?i da je milosr?e iznad svake kazne i da Njegovo kraljevstvo po?iva na ljubavi i opra?tanju.
Ova prispodoba jasno pokazuje da primanje Bo?jeg milosr?a dolazi s odgovorno??u. Onaj kome je mnogo opro?teno pozvan je da to isto opro?tenje prenese na druge. Ljudska sklonost osvetoljubivosti, strogo?i i nedostatku razumijevanja ?esto nas odvaja od ove bo?anske logike. No, Isus nas podsje?a da su na?a djela prema drugima odraz na?e vjere i zahvalnosti prema Bogu.
Prispodoba nagla?ava da opra?tanje nije samo ?in, ve? na?in ?ivota. Isus nas poziva da opra?tamo ?od srca“, ?to zna?i da oprost nije samo formalnost ili dru?tvena obveza, ve? duboka unutarnja odluka koja pro?i??ava na?u du?u i na?e odnose. Opra?tanje osloba?a ne samo osobu koja ga prima, ve? i onu koja ga daje, jer uklanja teret ogor?enosti, ljutnje i mr?nje.
Kraljeva reakcija prema okrutnom sluzi pokazuje ozbiljne posljedice neopra?tanja. Kada ne opra?tamo, zatvaramo vlastito srce za Bo?ju milost i riskiramo gubitak zajedni?tva s Njim. Opra?tanje nije samo moralna obveza, ve? i put prema osobnom spasenju i izgradnji boljeg svijeta. Svi se susre?emo s povredama, nepravdom i bolom. U tim trenucima, opra?tanje mo?e djelovati kao te?ak i gotovo nemogu? zadatak. No, Isus nas podsje?a da se opra?tanje ne temelji na zaslugama osobe koja nas je povrijedila, ve? na milosti koju smo mi sami primili od Boga. Va?no je razumjeti da opra?tanje nije uvijek trenuta?no. Ono mo?e biti proces koji zahtijeva vrijeme, molitvu i unutarnju borbu. No, klju?no je imati volju za oprostom i povjerenje u Bo?ju pomo?, jer opra?tanje osloba?a na?e srce i omogu?uje nam duhovni rast.
Ova prispodoba tako?er ima sna?nu dru?tvenu dimenziju. Zajednica koja ?ivi milosr?e i opra?tanje odra?ava Bo?je kraljevstvo na zemlji. Isus nas poziva da svojim primjerom milosr?a i ljubavi budemo graditelji mira i zajedni?tva u svijetu.
Prispodoba o okrutnom du?niku duboko je u?enje o milosr?u, zahvalnosti i odgovornosti. Bog nas poziva da prepoznamo veli?inu Njegovog oprosta i da tu istu milost dijelimo s drugima. Ona nas upozorava da ne smijemo zaboraviti darove koje smo primili i da moramo pokazati istu ljubav i milosr?e prema svojoj bra?i i sestrama.
Na kraju, ova prispodoba nas poziva da se zapitamo: Jesmo li svjesni Bo?jeg milosr?a u svom ?ivotu? Opra?tamo li drugima onako kako Bog opra?ta nama? ?ivimo li milosr?e kao na?in ?ivota ili dopu?tamo da nas ogor?enost i osuda udalje od Bo?je ljubavi? Odgovori na ta pitanja klju?ni su za na?u vjeru i za na?e mjesto u Bo?jem kraljevstvu. ?Blago milosrdnima: oni ?e zadobiti milosr?e“ (Mt 5,7).