Trideset i druga nedjelja kroz godinu. Rije? Bo?ju tuma?i s. Gita Klobu?ar
s. Gita Klobu?ar
Jasnim je rije?ima Isus upozorio svoje u?enike da se ?uvaju u?itelja zakona zbog njihove oholosti, prijetvornosti, la?i i licemjerja u opho?enju s Bo?jim stvarima. Rekav?i: ?uvajte se. “Sti?i ?e ih to o?trija osuda!” Preporu?io im je, dakle, da Isusovi sljedbenici nisu pozvani opona?ati ih, nego biti oprezni. I mi danas trebamo biti oprezni, jer bi ova re?enica mogla poslu?iti kao pouka mnogima od nas, “vjerskim znalcima” koji mo?da svojim postupcima skre?emo pozornost na svoju fasadnu “duhovnost” i “pobo?nost”.
Evan?elje nam dalje predstavlja Isusa kako sjedi ispred hramske riznice i gleda u mno?tvo koje ubacuje nov?i?e u riznicu. Tekst se nastavlja komentarom o razli?itim vrstama milodara. Mnogo je bogatih ljudi koji daju mnogo novca, a u jednom trenutku dolazi siroma?na udovica i pola?e samo dva sitna nov?i?a. Ovaj ?in impresionira Isusa toliko da poziva svoje u?enike kako bi im ukazao na "vrijednost" udovi?ina pologa. Dala je sve ?to je imala.
Mogu?e je da je Isus, gledaju?i lica onih koji su dali, uo?io ponos jer su mislili da su va?ni daju?i veliki dar. Lako je upasti u zamku vjeruju?i da daju?i veliki doprinos ispunjavamo Bo?ji zakon vi?e nego drugi, kao da smo velikodu?niji prema Bogu od drugih.
Me?utim, Isusa poga?a ne?to drugo. Me?u ljudima prilazi ?ena i stavlja dva nov?i?a. Sama je, i prema njenom izgledu zaklju?uje se da je siroma?na. Dvostruko je marginalizirana od tada?njeg dru?tva jer je udovica i siroma?na.
Mo?da u tom trenutku u Isusu odjekuje tekst starozavjetnog proroka Ho?ee: Jer ljubav mi je mila, ne ?rtve, poznavanje Boga, ne paljenice. (Ho? 6,6)
Kako se zove ?ena, ne znamo. To nikoga oko nje niti ne zanima. Ali zato kod Isusa ne prolazi nezapa?eno. ?ak ?tovi?e on od nje ?ini primjer svojim u?enicima. Isus ima drugu logiku gledanja na doga?aje. On vidi dalje od izgleda i vanj?tine i otkriva velikodu?nost i bogatstvo duha ove ?ene koja daje sve ?to je imala. Njezino bogatstvo le?i u dubokom pouzdanju u Boga. Iako ni sama nema, daje da bi se pomoglo onima kojima je potrebnije.
Razli?ite su motivacije za?to dajemo i poma?emo: ima ljudi koji daju ono ?to im ostane, drugi daju da bi olak?ali savjest, tre?i zato ?to su tako prepoznati u dru?tvu, a neki pak daju jer ?ive od iskustva Bo?je providnosti, Bo?je ljubavi, bogatstva i sigurnosti u Bogu. Oni dopu?taju da ih vodi ljubav, povjerenje i osjetljivost onih koji oko njih pate.
"Ljubav, da bi bila istinita, mora boljeti. Nije dovoljno dati od svoga suvi?ka onima kojima je potrebno, moramo je davati dok nas ne zaboli" rije?i su majke Terezije iz Kalkute.
Jesmo li spremni staviti sve svoje ?to jesmo i imamo pred Bo?ji oltar? Jesmo li spremni prepustiti Gospodinu sve nad ?ime mislimo da imamo i trebamo imati kontrolu u svome ?ivotu? Jesmo li spremni, unato? svojim ograni?enjima ponuditi svoje srce i svoje sposobnosti da bi i drugi do mene mogli ?ivjeti?
