杏MAP导航

Vl?. Branimir Jagodi?

»Doista, kao kad ono ?ovjek, polaze?i na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a tre?emu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj s dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.« »Nakon dugo vremena do?e gospodar tih slugu i zatra?i od njih ra?un. Pristupi mu onaj ?to je primio pet talenata i donese drugih pet govore?i: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Re?e mu gospodar: ‘Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ?u te postaviti! U?i u radost gospodara svoga!’« »Pristupi i onaj s dva talenta te re?e: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao! ’Re?e mu gospodar: ‘Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ?u te postaviti! U?i u radost gospodara svoga.’« »A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te re?e: ‘Gospodaru! Znadoh te: ?ovjek si strog, ?anje? gdje nisi sijao i kupî? gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu re?e: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da ?anjem gdje nisam sijao i kupîm gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da ulo?i? moj novac kod nov?ara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’« »’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima jo? ?e se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet ?e se i ono ?to ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje ?e biti pla? i ?krgut zubî.’« (Mt 25,14-30)

Prispodoba o talentima iz Matejeva evan?elja jedno je od Isusovih najmo?nijih i najizazovnijih u?enja o odgovornosti, povjerenju i na?oj ulozi u Bo?jem kraljevstvu. Ova prispodoba nas poziva na razmi?ljanje o tome kako koristimo darove, sposobnosti i mogu?nosti koje nam je Bog povjerio te nas podsje?a da ?emo na kraju biti pozvani na odgovornost za to kako smo ih upotrijebili.

U Isusovo vrijeme, talent je bio velika koli?ina novca, ekvivalentna godinama rada. No, u prispodobi, talenti simboliziraju vi?e od materijalnih resursa. Oni predstavljaju sve darove koje nam Bog daje: na?e sposobnosti, vrijeme, energiju, materijalna sredstva, ali i duhovne darove poput vjere, ljubavi i milosti. Svaki od nas dobiva razli?ite darove i mogu?nosti, ?prema svojim sposobnostima“, ali svi smo pozvani na odgovornost za to kako ?emo ih iskoristiti.

Prispodoba nas podsje?a da nismo svi jednaki u onome ?to nam je dano, ali to ne zna?i da je netko manje vrijedan. Bog ne o?ekuje da svi postignemo iste rezultate, ve? da ulo?imo trud prema onome ?to smo dobili. Sluga s dva talenta dobio je istu pohvalu kao i onaj s pet jer je pokazao istu vjernost i odgovornost. Time Isus nagla?ava da uspjeh u Bo?jim o?ima nije mjerljiv brojevima, ve? na?om vjerno??u i zauzeto??u.

Tre?i sluga u prispodobi simbolizira ljude koji, iz straha, lijenosti ili nepovjerenja u Boga, ne ?ine ni?ta s darovima koje su primili. On je zakopao talent, opravdavaju?i se gospodarovom strogosti. Ovo je slika onih koji dopu?taju da ih strah od neuspjeha paralizira, koji se boje preuzeti rizik ili poduzeti ne?to zna?ajno za Bo?je kraljevstvo. Njegov postupak ukazuje na nedostatak povjerenja u Boga, koji nas poziva da budemo suradnici u Njegovu planu spasenja.

Strah mo?e biti sna?an neprijatelj na?e vjere i na?ih napora. Isus nas ovdje poziva da se ne bojimo koristiti darove koje imamo, jer Bog ne tra?i savr?enstvo, ve? na? trud i vjernost. Zakopavanje talenta nije samo gubitak prilike za rast, ve? i ?in nevjere prema Bogu koji nam je povjerio svoje darove.

Gospodar u prispodobi simbolizira Boga, koji povjerava ljudima odgovornost za Njegovo kraljevstvo i tra?i od njih da budu plodni. Njegov povratak ozna?ava trenutak kona?nog obra?una, kada ?e svatko odgovarati za ono ?to je u?inio s darovima koje mu je Bog dao. Ovo nas podsje?a da na? ?ivot ima svrhu i smisao te da ?emo biti pozvani na odgovornost za to kako smo ?ivjeli i koristili ono ?to nam je povjereno.

Prva dvojica slugu primaju pohvalu: ?Valja?, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ?u te postaviti.“ Ova pohvala nagla?ava da Bog cijeni vjernost, bez obzira na veli?inu ili spektakularnost na?ih postignu?a. Njihova nagrada nije samo u rije?ima pohvale, ve? u jo? ve?oj odgovornosti i zajedni?tvu s gospodarom. Tre?i sluga, me?utim, do?ivljava osudu jer nije u?inio ni?ta s onim ?to mu je povjereno. Ovo nas upozorava da ne mo?emo ?ivjeti pasivno, ?ekaju?i da nam ?ivot pro?e. Ne djelovati i ne koristiti Bo?je darove zna?i zanemariti Bo?ju volju i svrhu za na? ?ivot.

Prispodoba o talentima izaziva nas da preispitamo vlastiti ?ivot: ?to ?inimo s darovima koje smo primili? Jesmo li ih zakopali iz straha, neodgovornosti ili lijenosti, ili ih koristimo kako bismo donijeli plodove za Bo?je kraljevstvo? Isus nas poziva na odgovorno ?ivljenje vjere, na hrabrost i kreativnost u slu?enju Bogu i drugima.

Ova prispodoba tako?er razotkriva na?u sklonost uspore?ivanju s drugima. ?esto se osje?amo nesigurno jer mislimo da na?i darovi nisu toliko veliki ili zna?ajni kao darovi drugih. No, Isus jasno ka?e da je svatko od nas pozvan biti vjeran u onome ?to mu je dano. Na?a vrijednost ne proizlazi iz koli?ine talenta koje imamo, nego iz na?e spremnosti da ih koristimo na slavu Bo?ju.

Posebno sna?na poruka prispodobe nalazi se u pozivu vjernim slugama: ?U?i u radost gospodara svoga.“ Ovo je slika nebeske nagrade i zajedni?tva s Bogom, koje je kona?ni cilj svakog vjernika. Radost gospodara nije samo nagrada za trud, ve? izraz Bo?je ljubavi i ?elje da dijeli svoju radost s onima koji su Mu bili vjerni.

Prispodoba o talentima nas poziva na odgovornost, povjerenje i aktivno ?ivljenje vjere. Ona nas podsje?a da na? ?ivot nije slu?ajnost, ve? dar i zadatak. Sve ?to imamo dolazi od Boga, i pozvani smo koristiti te darove s ljubavlju, vjerom i hrabro??u. Na kraju, Isus nas podsje?a da ?emo biti su?eni ne prema broju darova koje smo primili, ve? prema tome kako smo ih koristili. Prispodoba nas poti?e da ?ivimo s osje?ajem svrhe i da se uvijek pitamo: Jesam li vjeran u malim stvarima? Jesam li spreman preuzeti odgovornost i donijeti plodove? Ako jesmo, mo?emo se radovati danu kada ?emo ?uti: ?Valja?, slugo dobri i vjerni! U?i u radost gospodara svoga.“