Pohod rimskom groblju Campo Verano hrvatske zajednice sv. Jeronima
Odmah po dolasku na groblje, Zavodska zajednica uputila se prema zavodskoj grobnici koja datira iz 1859. godine, i u koju su pokopani mnogi sve?enici koji su svojim djelovanjem ostavili dubokoga traga u povijesti Zavoda. Molitveni susret zapo?eo je molitvom krunice, a odmah po zavr?etku krunice uslijedila je Slu?ba rije?i koju je predvodio rektor Marko ?urin. Po ustaljenom obi?aju komemoriranja nekog od sve?enika koji je djelovao u zavodu, rektor ?urin ove se godine spomenuo, o 400.-toj godi?njici smrti, Markantuna de Dominisa (1560. - 1624.), senjskog biskupa (1600. -1602.) i splitskog nadbiskupa (1602. - 1616.) i ?lana bratov?tine sv. Jeronima od 1602. godine.
Rodom je bio iz plemi?ke obitelji Dominis s otoka Raba. Po zavr?etku ?kolovanja u Padovi, predavao je u raznim talijanskim gradovima matematiku, filozofiju, logiku i retoriku. Nakon pogibije njegovog strica Antuna, senjskog biskupa koji je poginuo pod Klisom 1596. godine predvode?i senjske uskoke u borbi protiv Turaka, de Dominis se vra?a u Hrvatsku i preuzima du?nost administratora senjske biskupije.
Njegove biskupske slu?be, i u Sinju i u Splitu, obilje?ene su brojnim unutar crkvenim i (vanjsko)politi?kim sukobima. Rastrgan sukobima, ogor?en i nezadovoljan, odrekao se nadbiskupske stolice i oti?ao u Veneciju, a uskoro u London kamo je stigao u prosincu 1616., stekav?i naklonost kralja Jakova I. U Engleskoj je u?ivao veliki ugled, o ?emu svjedo?i ?injenica da je kralj slu?ao njegove propovijedi. Za boravka u Engleskoj objavio je svoje glavno djelo O crkvenoj dr?avi (De republica ecclesiastica) u kojem se zala?e za dijalog unutar Crkava i njihovo ujedinjenje ?to ga na neki na?in ?ini prete?om ekumenizma. Tom je cilju posvetio svoj ?ivot. Kad je vidio da njegova ideja pomirenja ne nalazi na plodno tlo u Engleskoj i kad je njegov osobni prijatelj Grgur XV. postavljen na papinsku stolicu, odlu?io se vratiti u Rim.
Papa Grgur XV. ubrzo umire i na Petrovu stolicu dolazi Urban VIII. Za njegovog pontifikata Inkvizicija uhi?uje de Dominisa. Nakon saslu?anja svjedoka, stekav?i uvjerenje da je ponovo upao u herezu, suci su mu dali rok od tri mjeseca da sastavi svoju obranu. U me?uvremenu je umro prirodnom smr?u 8. rujna 1624. Nakon smrti, Dominisa svejedno jo? nisu pokopali. ?ekala se osuda. 20. prosinca 1624. godine je nad njegovim tijelom progla?ena osuda u crkvi Santa Maria sopra Minerva. Inkvizicijskom je odredbom njegovo tijelo izva?eno iz lijesa, provu?eno ulicama Rima, i javno spaljeno na Campo dei Fiori, te ba?eno u Tiber skupa s njegovim pisanim djelima, 21. prosinca 1624., istaknuo je rektor ?urin potaknuv?i na kraju sve nazo?ne da mole za njega milosr?e Bo?je i pokoj vje?ni.
Nakon zavr?etka molitve kod zavodske grobnice, zajednica je po?la prema grobnici Dru?be Sinova Bezgrje?ne gdje je bio pokopan sluga Bo?ji Bonifacije Pavleti? (1864.-1897.), no ?iji su posmrtni ostaci u me?uvremenu preneseni u crkvu Generalne ku?e Dru?be u Rimu. Posljednja postaja bila je kod bila je kod grobnic? sestara Milosrdnica i sestara K?eri milosr?a. I ovdje je odr?ana prigodna Slu?ba rije?i kojom je ujedno i zaklju?en ovogodi?nji zajedni?ki molitveni pohod hrvatske rimske zajednice groblju Campo Verano.
(Vatican News - fz)
