杏MAP导航

Vl?. Branimir Jagodi?

Okupljahu se oko njega svi carinici i gre?nici da ga slu?aju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima gre?nike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te po?e za izgubljenom dok je ne na?e? A kad je na?e, stavi je na ramena sav radostan pa do?av?i ku?i, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Na?oh ovcu svoju izgubljenu.’ Ka?em vam, tako ?e na nebu biti ve?a radost zbog jednog obra?ena gre?nika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obra?enja.« (Lk 15,1-7)

Prispodoba o izgubljenoj ovci, zapisana u Evan?elju po Luki, jedna je od Isusovih najpoznatijih i najdirljivijih prispodoba. Razloga za to je mnogo, no jednostavno govore?i mogli bismo re?i kako ova pri?a otkriva duboko zna?enje Bo?je ljubavi prema ?ovjeku, otkriva nam tajnu njegova neshvatljivog milosr?a i pokazuje Bo?ju ?elju za ?ovjekom, unato? ?ovjekovoj ?e?nji za svime drugim. Ovom prispodobom evan?elist Luka kao da nam ?eli poru?iti kako Bo?je milosr?e nadilazi ljudsku logiku i razumijevanje toga kako bi Bog trebao postupati s gre?nicima. Postoji ona stara narodna izreka koja nam ka?e: ?Kako sije?, tako ?e? i ?eti.“ Me?utim, prispodoba o izgubljenoj ovci nam pokazuje kako Bog uvijek iznova daje novu priliku da posijemo dobro sjeme.

Na prvo ?itanje ovoga teksta, ?ini se gotovo nevjerojatnim, ako ne i nerazumnim, da bi jedan pastir napustio devedeset i devet vlastitih ovaca poradi potrage za jednom zalutalom. Name?e se pitanje za?to bi uop?e riskirao sigurnost ?itavog stada koje je na okupu sa svojim pastirom, zbog jedne ovce koja se iz tog zajedni?tva otrgnula. Me?utim, klju?ni moment ove prispodobe le?i u vrijednosti koju svaka ovca ima za pastira. Svaka pojedina?na ovca u stadu je dragocjena, neovisno o tome koliko mala, slaba, zbunjena ili zalutala bila. I u ovoj slici otkriva se Bo?ji odnos prema meni i tebi, prema svakom ?ovjeku. Na? Bog nas ne gleda kao broj, kao jo? jednoga u nizu, ve? svakog pojedinca promatra kao osobu s neponovljivom vrijedno??u.

U ?irem kontekstu evan?elja, ova prispodoba je odgovor farizejima i pismoznancima koji su osu?ivali Isusa jer se dru?io s carinicima i gre?nicima, ne shva?aju?i pritom da su upravo oni ti koji su zapravo izgubljeni. Farizeji i pismoznanci vjerovali su da takvi ljudi ne zaslu?uju Bo?ju ljubav, ali Isus im pokazuje kako je Bo?je milosr?e upravo za takve: marginalizirane, prezrene, odba?ene i izgubljene. Ova izgubljenost ne mora nu?no biti fizi?ka; mo?e biti duhovna, moralna ili emocionalna. Ljudi koji su zalutali, koji su pali, koji su se odvojili od Bo?je ljubavi — oni su ti koje Bog na poseban na?in tra?i i ?eli vratiti u svoje stado.

Danas, vi?e nego ikada prije, ?ivimo u svijetu informacija. U svijetu u kojem smo svakodnevno bombardirani s tisu?ama razli?itih naslova, vijesti i ?lanaka. U svijetu koji je toliko bu?an, da koji put niti ne ?ujemo ?to nam se poru?uje, a koji puta niti ?elimo ?uti. Upravo iz tog razloga treba biti na oprezu jer se lako mo?e dogoditi da se i sami na?emo u cipelama pismoznanaca i farizeja. Isus svakodnevno progovara ?ovjeku i to na razne na?ine. Progovara nam preko na?ih bli?njih, preko na?ih iskustava, preko usli?anih, ali i neusli?anih molitvi. Na? je ?ivot mjesto u kojem smo pozvani prepoznavati Bo?ji govor i oslu?kivati njegov glas, razabirati znakove i poruke koje nam svakodnevno ?alje. Me?utim, kao i farizeji i pismoznanci, koji puta kao da ne ?elimo ?uti ono ?to nam Isus ima za poru?iti. Zna se dogoditi da se Bo?ji plan za na? ?ivot na?e u sukobu s na?im vlastitim planom i idejom o tome kako bi na? ?ivot trebao izgledati. Na ovom raskri?ju puteva, ?esto ne ?elimo ?uti Bo?ji glas, ve? odabiremo ono ?to sami smatramo najboljim, vrlo ?esto pritom lutaju?i i ignoriraju?i ono ?to nam Bog govori.  

Zanimljivo je tako?er primijetiti kako prispodoba nagla?ava radost pastira u trenutku pronalaska izgubljene ovce. Ova radost je posebna. Ona nije samo osobne naravi, ve? je ne?to ?to je potrebno podijeliti s drugima. Pastir poziva prijatelje i susjede da zajedno slave. Ova radost nad pronalaskom izgubljene ovce uvodi nas u same dubine Bo?jega srca. Kada se jedan gre?nik pokaje i obrati, ve?a je radost na nebu nego zbog devedeset i devet pravednika koji obra?enja nisu potrebni. Iz ovoga mo?emo zaklju?iti kako Bo?ja radost ne proizlazi samo iz vr?enja pravde, ve? ponajprije iz milosr?a, ljubavi i obnove odnosa s vlastitim stvorenjem.

U ovoj prispodobi gotovo svatko od nas mo?e prepoznati i neku vlastitu ?ivotnu situaciju. Svi smo mi, u nekom trenutku ?ivota, upravo ta izgubljena ovca. Svatko je od nas sklon lutanju, odvajanju od Bo?je staze i tra?enju vlastitog puta, gdje smo ?esto zaslijepljeni vlastitim ?eljama ili potrebama. No, poruka prispodobe o izgubljenoj ovci daje nam nadu: neovisno o tome koliko daleko odlutali, Bog je uvijek onaj koji nas tra?i. Nikada ne mo?emo biti toliko izgubljeni da nas On ne bi mogao prona?i. Njegova ljubav i strpljenje su beskona?ni, a to nas dovodi i do sljede?e to?ke na koju valja obratiti pa?nju.

Pastir, u ovoj prispodobi, nije samo lik koji pasivno ?eka da se ovca vrati. On aktivno tra?i. Upravo ovdje se oslikava i otkriva i aktivni odnos Boga prema ?ovjeku. Bog ne ?eka da se mi sami vratimo, da udarimo glavom u zidu i da se nau?imo pameti. On je taj koji nas neumorno tra?i, neprestano dolazi k nama, ?ak i onda kad toga nismo svjesni. I upravo ovo je izraz Bo?je milosti koja ni na koji na?in nije uvjetovana na?im zaslugama, ve? je neprocjenjivi i nezaslu?eni  dar koji proizlazi iz Njegove beskona?ne ljubavi.

S druge strane, ova prispodoba je poticaj svakome od nas da se i sami potrudimo postati upravo poput ovoga pastira. U svijetu gdje se mnogi vrlo lako izgube — bilo moralno, duhovno ili dru?tveno — nama vjernicima je na poseban na?in upu?en Isusov poziv da budemo oni koji ?e tra?iti izgubljene, koji ne?e osu?ivati, ve? pomagati u vra?anju zalutalih na pravi put. Kr??anski je ?ivot poziv na ?ivljenje milosr?a, strpljenja i ljubavi, ba? kako nam je pokazao dobri pastir koji nije odustao od svoje ovce.

Na kraju, ova prispodoba o izgubljenoj ovci ukazuje na sr? kr??anskog nauka: Bog tra?i svakoga od nas, bez obzira na na?e pogre?ke, padove ili lutanja. Njegova ljubav je osobna, nepodijeljena i uvijek spremna oprostiti. Pitanje za nas je: ho?emo li dopustiti da budemo prona?eni? Ho?emo li, poput pastira, imati srce koje tra?i izgubljene u na?em vlastitom ?ivotu i u ?ivotima drugih? Ova prispodoba poziva na duboko promi?ljanje o Bo?joj ljubavi, ali i na?oj ulozi u tom velikom planu.