Franjeva?ke obljetnice. Najve?e divljenje
Fra Darko Tepert
Nakon ?to je sveti Franjo na gori La Verni triput otvorio evan?elje i triput nai?ao na mjesta koja navje??uju Isusovu muku i smrt, zapo?inje njegovo naro?ito vi?enje o kojem Toma ?elanski u Prvom ?ivotopisu svetoga Franje ovako pi?e: ?“Dok se zadr?avao u samoti?tu, koje se po mjestu gdje se nalazi zove Alverna, dvije godine prije nego ?to mu se du?a preselila u nebo, u zanosu je vidio na kri? propeta ?ovjeka koji je poput serafa imao ?est krila. Bio je uspravljen, ruke su mu bile raskriljene, a noge skupljene. Dva su mu krila bila uzdignuta povrh glave, dva su bila ra?irena za let, a ostala su mu dva pokrivala cijelo tijelo. Dok je bla?eni sluga Svevi?njega to gledao, bio je ispunjen najve?im divljenjem, ali nije znao ?to mu je vi?enje htjelo kazati. Silno se radovao i jo? vi?e u?ivao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gor?ina njegove muke. Izgledao je, da tako reknem, i ?alostan i veseo; radost i tuga u njemu su se izmjenjivale. Mnogo je razmi?ljao o tome ?to bi ovo vi?enje moglo zna?iti i duh mu se mnogo naprezao da shvati njegov smisao. Kad od svega toga nije ni?ta razumom spoznao i kad mu se duboko u srce ucijepila novina ovoga vi?enja, po?eli su se na njegovim rukama i nogama pokazivati znakovi ?avala, kao ?to je to malo prije povrh sebe vidio na razapetom ?ovjeku“ (1?el 94).
Sveti Franjo nalazio se u osami na gori La Verni, koja se jo? naziva i Alverna. Pred njim se odvijao naro?iti prizor, a on je bio ?ispunjen najve?im divljenjem“. On je bio ?ovjek koji se i ina?e znao diviti. Najprije se divio jednostavnim stvarima. Dovoljno se sjetiti njegove Pjesme brata Sunca odnosno Pjesme stvorova u kojoj on hvali Boga zbog svih stvorenja, od Sunca i Zemlje do onih koji opra?taju poradi ljubavi Bo?je i onih koji podnose bol i nevolju, koji promi?u mir, a divi se ?ak i sestrici smrti. ?esto se u stvorenjima divi onomu ?to je moglo poslu?iti kao primjer i poticaj njemu i njegovoj bra?i. Na osobiti se na?in divio onome ?to ga je podsje?alo na Boga ili ?to je na neki na?in bilo povezano s Bogom. Stoga se na najve?i mogu?i na?in divio euharistiji. U svome Pismu cijelome Redu Franjo ka?e: ?Sve ?ovje?anstvo neka se boji, sav svijet neka strepi, a nebo neka kli?e, kad je na oltaru u sve?enikovim rukama Krist, Sin Boga ?ivoga! O divne li uzvi?enosti i ?udesna dostojanstva! O uzvi?ene poniznosti! O ponizna veli?anstva, da se Gospodin svemira, Bog i Sin Bo?ji, tako ponizuje te se radi na?ega spasenja skriva pod prilikom malo kruha. Gledajte, bra?o, poniznost Bo?ju i pred njim srca svoja izlijevajte; i vi se ponizite da vas on uzvisi. Ni?ta dakle svoga ne zadr?ite za se, da vas cijele primi onaj tko se vama sav predaje“ (Pre 26-29).
Zanimljivo je kako se Franjo prije svega divi poniznosti i jednostavnosti, a ne veli?ini i svemo?i. S njegovih usana te?e rijeka pohvala Bo?jem naumu da se ponizi kako bi u jednostavnosti bio blizu ?ovje?anstvu. I ponovno ovo divljenje pretvara se u poticaj bra?i. Bo?ja poniznost i jednostavnost, toliko vrijedne divljenja, moraju potaknuti redovnike na jednostavnost i poniznost. Jasno je da se to ne odnosi samo na redovnike, nego na svakog vjernika koji u?iva Bo?ju prisutnost u euharistiji.
Na La Verni Franjo se divi vi?enju ?na kri? propeta ?ovjeka koji je poput serafa imao ?est krila“ (1?el 94). U prvi mah moglo bi se ?initi da se divi ne?emu velikom, uzvi?enom, izvanrednom. I doista, po?etak vi?enja podsje?a na ono vi?enje proroka Izaije u kojem je istaknuta veli?ina Boga kojega prate serafi s po tri para krila (Iz 6), a sve je opisano kao jedna sve?ana nebeska liturgija u kojoj nebeska bi?a kli?u: ?Svet! Svet! Svet Gospodin nad vojskama!“ (Iz 6,3). Osim toga, kod Izaije je vi?enje pra?eno tre?njom i dimom (Iz 6,3).
Kod Franje toga nema. On se ne divi veli?ini, ni tre?nji, ni dimu. Njegovo divljenje potaknuto je ne?im drugim: ?Silno se radovao i jo? vi?e u?ivao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gor?ina njegove muke“ (1?el 94). On se divi dobrostivu i milu pogledu. Divi se ljepoti, ali i muci i trpljenju. Ljepota i dobrota pojavljuju se i u drugom dijelu Franjinih Hvala Bogu vi?njemu, gdje se on obra?a Bogu rije?ima: ?Ti si ljubav, milosr?e, Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje, Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj. Ti si radost i veselje, Ti si nada na?a, Ti si pravda i umjerenost, Ti si sve, bogatstvo na?e dovoljno. Ti si lijepost, Ti si blagost, Ti si za?titnik, Ti si ?uvar i branitelj, Ti si snaga, Ti si uto?i?te. Ti si na?a nada, Ti si na?a vjera, Ti si na?a dobrota.“ To je onaj dio ove Franjine molitve koji govori o Bo?joj blizini. Ljepota i dobrota spojene su s poni?enjem i mukom. Franjo se divi poniznosti i jednostavnosti koje ga poti?u na radost i hvalu, premda je sve pomije?ano s tugom i gor?inom.
Toma ?elanski u nastavku izvje??uje kako je tom prilikom sveti Franjo primio na svome tijelu svete rane: ??inilo mu se kao da su mu i noge i ruke u sredini probijene ?avlima. Glave ?avala su mu se pokazivale s unutra?nje strane ruke, na dlanovima, i na vanjskoj strani nogu. ?iljci su im bili na protivnoj strani. Ti su znakovi na unutra?njoj strani bili okrugli, a na vanjskoj duguljasti, neka mesna izbo?ina pokazivala se kao vrh ?avala koji su bili kao zavinuti i izudarani. To se na tijelu izdizalo poput oteklina. Tako su i u nogama bili utisnuti znakovi ?avala i bili ispup?eni na tijelu. Desni mu je bok bio kao kopljem proboden i na njemu rana, a ona je ?esto krvarila tako da su mu i ga?e i tunika bili mnogo puta zakrvavljeni. O, kako je malo onih koji su zavrijedili vidjeti svetu ranu na prsima dok je ?ivio propeti sluga propetoga Gospodina!“ (1?el 95).
Sveti Franjo na svome tijelu prima svete rane koje podsje?aju na Kristove rane. Na taj na?in, kao da se ostvaruje njegov naum da se odazove pozivu iz Prve Petrove poslanice: ?Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim“ (1Pt 2,21). To su rije?i koje Franjo vi?e puta navodi u svojim spisima. Treba me?utim naglasiti da u izvje?taju Tome ?elanskoga rane nisu svrha sebi samima, nego moraju biti shva?ene u cjelini iskustva La Verne. Kao ?to smo ve? vidjeli, Franjo, prije nego ?to je ugledao serafa, otvara evan?elje i triput nailazi na rije?i koje navje??uju Kristovu muku i smrt, te shva?a da i sâm mora trpjeti kako bi u?ao u kraljevstvo nebesko. Rane su, dakle, potvrda da je Franjo dobro razumio Gospodinovu poruku.
Franjine rane nisu bile dar za jedan trenutak, nego govore o njegovoj budu?nosti, sve do smrti. Franjo ?e morati trpjeti. Sada je primio rane, imao je naro?ito vi?enje na gori, ali ?e morati nastaviti svoj svakodnevni ?ivot.
To podsje?a na evan?eoski izvje?taj o Isusovu preobra?enju. Franjo se uspeo na goru, kao ?to je to u?inio i Isus. Franjo je uza se imao malobrojnu bra?u, kao ?to je to imao i Isus na gori Preobra?enja. Isus je na gori, usred nebeskih znakova i vi?enja, bio preobra?en. Sli?no je i Franjo do?ivio promjenu svoga tijela dok se odvijalo nebesko vi?enje. Na Gori preobra?enja ?uje se Bo?ji glas: ?Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slu?ajte ga!“ (Mt 17,5). Franjo prepoznaje glas Bo?ji u otvaranju evan?elja. Po zavr?etku vi?enja na Gori preobra?enja, evan?elist ka?e da Isusovi u?enici ?podigo?e o?i, ali ne vidje?e nikoga doli Isusa sama“ (Mt 17,8). Gotovo kao da su se razo?arali kad su nakon veli?anstvenoga nebeskog prizora uza se na?li onoga obi?noga, svakodnevnoga Isusa koji je uvijek bio uz njih. Na kraju doga?aja ranâ na La Verni, Toma ?elanski ovako pi?e o Franji: ?Iako je sluga i prijatelj Svevi?njega gledao sebe ukra?ena tolikim i takvim biserjem, koje se blistalo poput najskupocjenijih dragulja, i premda je to bio vi?e nego ijedan ?ovjek ?udesno ure?en slavom i ?a??u, ipak mu se srce nije gubilo niti je i?ao za tim da bi se nekom poradi isprazne slave svidio“ (1?el 95). Iako je na svome tijelu nosio znakove primljene na La Verni, Franjo nije dopustio da se zadovolji primljenom milo??u, nego je nastavio svoj ?ivot s bra?om i sa svim ljudima, ?ivot koji mu je donosio i trpljenje i radost.
