杏MAP导航

Fra Darko Tepert

Dok zavr?avamo ova na?a razmi?ljanja o tome kako je prije 800 godina sveti Franjo na gori La Verni primio na svome tijelu svete rane, ne mo?emo zaobi?i njegov odnos prema jednom od njegovih najvjernijih pratitelja, bratu Leonu. On je bio izravni svjedok ovoga doga?aja. Toma ?elanski u svome Drugom ?ivotopisu svetoga Franje pi?e: ?Jedan je od drugova – mi znamo da je to bio brat Leon – silno ?elio imati ne?to napisano od rije?i Gospodinovih ?to bi ga krijepilo, a da to sveti Franjo samo ukratko napi?e. Vjerovao je naime da ?e se izbaviti od te?ke napasti koja ga je mu?ila ili da ?e je lak?e snositi. Upravo je izgarao od te ?elje, ali se bojao stvar otkriti svetom ocu. No to ?to mu ?ovjek nije priop?io objavio mu je Duh. Jednoga, naime, dana pozva ga bla?eni Franjo i re?e: 'Donesi mi papira i crnilo jer ?elim napisati nekoliko Gospodinovih rije?i i pohvala njemu u ?ast, o ?emu sam u svom srcu razmatrao.' Kad je odmah doneseno ?to je zatra?io, svojom rukom je napisao pohvale Bogu i rije?i kako je htio. I napokon napisa bratu blagoslov govore?i: 'Uzmi ovaj listi? i pa?ljivo ga ?uvaj sve do svoje smrti.' Smjesta je protjerana ona napast, listi? je sa?uvan i kasnije je proizveo ?udesne stvari” (2?el 49). Iz ovog teksta vidimo da su Hvale Bogu vi?njemu, ?iji je autograf sa?uvan na malenoj pergameni, bile Franjin odgovor na bratovu potrebu i da im je svrha bila ubla?iti njegovu tjeskobu i osloboditi ga od ku?nji. One glase:

?Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji ?udesa ?ini?. Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevi?nji, Ti si svemogu?, Ti, O?e sveti, kralj neba i zemlje. Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima, Ti si dobro, sve dobro, najvi?e dobro, Gospodin Bog ?ivi i istiniti. Ti si ljubav, milosr?e, Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje, Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj. Ti si radost i veselje, Ti si nada na?a, Ti si pravda i umjerenost, Ti si sve, bogatstvo na?e dovoljno. Ti si lijepost, Ti si blagost, Ti si za?titnik, Ti si ?uvar i branitelj, Ti si snaga, Ti si uto?i?te. Ti si na?a nada, Ti si na?a vjera, Ti si na?a dobrota. Ti si sva na?a slast, Ti si ?ivot na? vje?ni, velik i ?udesan Gospodin, Bog svemogu?i, milosrdni Spasitelj.“

Hvale Bogu vi?njemu sadr?e plod njegova razmatranja na La Verni gdje je susreo Bo?ju ljubav. Upravo ovaj susret izbija iz svakoga retka ovih pohvala jer se Franjo tako osobno obra?a Bogu ponavljaju?i trideset i jedan put zamjenicu 'ti'. To je susret u prisnom razgovoru. To je prepoznavanje Boga prisutnoga. U cijelom tome molitvenom tekstu nema nijedne pro?nje. Franjo promatra Boga i ka?e mu tko je on. Za Franju hvaliti Boga zna?i s ljubavlju izgovarati Bo?ja imena, izre?i ?to je on.

Ipak, i ovaj Franjin neprestani ?Ti si...“  ima svoj izvor u biblijskom tekstu Psalma 76. Ondje se ?ita: ?Ti si Bog koji ?udesa stvara?“ (Ps 76,15). Upravo se ove rije?i nalaze u prvom retku Hvala Bogu vi?njemu: ?Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji ?udesa ?ini?“ (HvBo 1). Sli?no se i u Psalmu 86 nalaze rije?i: ?Jer ti si velik i ?ini? ?udesa: ti si jedini Bog“ (Ps 86,10), a u nastavku Franjina teksta: ?Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevi?nji“ (HvBo 2). U Psalmu 136 nalazi se poziv: ?Hvalite Boga nad bogovima“ (Ps 136,2), a Franjo ga preuzima u obliku: ?Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima“ (HvBo 4). I ostali su Bo?ji atributi preuzeti iz psalama. Tako je Bog opisan kao strpljivost (lat. patientia; HvBo 7). U Psalmu 71 ?itamo: ?Jer ti si, o Gospode, ufanje moje“ (Ps 71,5). To doista tako jest u hebrejskom tekstu, no u latinskom tekstu koji prevodi gr?ku ina?icu, a koji je bio u liturgijskoj uporabi u Franjino doba, ?ita se: »Ti si strpljivost« (lat. patientia). Nadalje, Franjo ka?e za Boga da je ?radost i veselje“ (HvBo 9), a u Psalmu se ka?e: ?Objavi mi radost i veselje“ (Ps 51,10). Bog je za Franju i »za?titnik« (lat. protector; usp. HvBo 12). Time preuzima rije?i Psalma 31 u kojem se u hrvatskom prijevodu, prema hebrejskom izvorniku, ka?e: ?Jer ti si moje uto?i?te“ (Ps 31,5). Ipak, latinski tekst psalma u svojoj liturgijskoj ina?ici iz Franjina doba ima: ?Jer ti si moj za?titnik“ (lat. protector). Kona?no, Franjo, obra?aju?i se Bogu, ka?e: ?Ti si snaga, Ti si uto?i?te“ (HvBo 13); to podsje?a na Psalam 43: ?Jer ti si, Bo?e, zaklon moj“ (Ps 43,2), koji tako glasi preveden s hebrejskoga, dok u latinskoj ina?ici glasi: ?Jer ti si, Bo?e, snaga moja.“

U tre?em retku Hvala Bogu vi?njemu Franjo podsje?a na novozavjetne tekstove: ?Ti si svemogu?, Ti, O?e sveti, kralj neba i zemlje“ (HvBo 3). Ovdje valja prepoznati preuzimanje iz Matejeva ili Lukina evan?elja, gdje se Isus obra?a Ocu kao ?Gospodaru neba i zemlje“ (Mt 11,25; usp. Lk 10,21). Taj je tekst morao biti Franji osobito drag jer ondje Isus govori o Ocu koji se objavljuje ?malenima“. Osim ovoga, Franjo podsje?a i na rije?i Prve poslanice Solunjanima kad ka?e: ?Ti si dobro, sve dobro, najvi?e dobro, Gospodin Bog ?ivi i istiniti“ (HvBo 5-6). U poslanici se govori upravo o Bogu ??ivomu i istinskomu“ (usp. 1Sol 1,9).

Vidljivo je kako sveti Franjo moli rije?ima Svetoga pisma, ponajvi?e rije?ima psalama. Njegova je molitva potaknuta tekstom psalma i upravo redak iz Psalma 76 odre?uje ritam i oblik Franjine molitve s uzastopnim ponavljanjem: »Ti si...« Na ovakav ritam molitve mogli su utjecati i liturgijski tekstovi, osobito hvalospjev Slava Bogu na visini koji sadr?i i rije?i: ?Ti si jedini svet, ti si jedini Gospodin, ti si jedini svevi?nji.“ Na to ukazuju i Bo?ji atributi u Franjinoj Hvali Bogu vi?njemu kao ?to su svet, jedini Gospodin Bog (usp. HvBo 1), jedini svevi?nji (usp. HvBo 2). Kasnije, svi nazivi za Boga koje Franjo ?esto preuzima iz Svetoga pisma, uklju?uju se i prilago?avaju ovoj osnovnoj strukturi. Franjo ipak i nadogra?uje molitvu svojim osobnim do?ivljajem Boga. Tako nagla?ava da je Bog ?dobro, sve dobro, najvi?e dobro“ (HvBo 5), a to se dobro prije svega o?ituje u ljubavi i milosr?u (usp. HvBo 6).

Osim toga, u ovim dodacima prisutno je i Franjino misti?no iskustvo. Kad Toma ?elanski opisuje Franjin do?ivljaj serafa i primanje svetih rana, on ka?e za Franju: ?Silno se radovao i jo? vi?e u?ivao u dobrostivu i milu pogledu kojim ga je seraf promatrao; a njegova je ljepota bila neopisiva, ali ga je posve ispunio strahom pogled na razapetoga i gor?ina njegove muke“ (1?el 94). U Hvalama Bogu vi?njemu Franjo ka?e za Boga da je ?radost i veselje“ i da je ?ljepota“. ?ini se da je asi?ki Siroma?ak, premda mu to ina?e nije bio obi?aj, povjerio dio svoga misti?noga iskustva nekoj bra?i te je njegov utisak Boga do?ao do Tome ?elanskoga, ali je zapisan i u Hvalama Bogu vi?njemu.

Mo?e se zaklju?iti da je Franjo u svojoj hvalbenoj molitvi no?en trostrukim izvorom: Svetim pismom, liturgijom i osobnim duhovnim iskustvom. On dopu?ta da mu svetopisamski i liturgijski tekstovi odrede ritam i oblik molitve, da daju okosnicu njezinu sadr?aju, ali taj sadr?aj nadopunjuje i vlastitim iskustvom susreta s Bogom.

S druge strane pergamene Franjo je ostavio bratu Leonu svoj blagoslov: “Blagoslovio te Gospodin i ?uvao te. Pokazao ti lice svoje i milostiv ti bio. Svratio pogled svoj na te i mir ti dao. Gospodin te blagoslovio, brate Leone.“

Prvi reci ovoga blagoslova preuzimaju tekst Sve?eni?koga blagoslova iz Knjige Brojeva (usp. Br. 6,24-26). Zavr?ni redak primjena je toga blagoslova na brata Leona. Ove rije?i trebale su poslu?iti kao ohrabrenje bratu Leonu. On je sâm dopisao na istu pergamenu ove rije?i: ?Bla?eni Franjo je dvije godine prije svoje smrti u mjestu La Verna ?inio ?etrdesetnicu u ?ast bla?ene Djevice, Majke Bo?je, i bla?enoga Mihaela arkan?ela, od svetkovine Uznesenja svete Djevice Marije do svetkovine svetoga Mihaela arkan?ela; i si?e na nj ruka Gospodnja. Nakon vi?enja i serafovih rije?i i utisnu?a Kristovih rana u njegovo tijelo na?ini ove hvale napisane s druge strane cedulje i napisa ih svojom rukom, zahvaljuju?i Bogu za dobro?instvo koje mu je udijelio.“ Ispod samoga Blagoslova brat Leon je dodao: ?Bla?eni Franjo svojom rukom napisao je ovaj blagoslov meni, bratu Leonu.“ Zavr?ni redak Blagoslova sadr?i i nacrtani znak ?tau“ koji je postavljen na gori u kojoj je ucrtana mrtva?ka glava koja predstavlja mrtvoga Adama. Ispod toga je znaka brat Leon dopisao: ?Isto tako svojom rukom na?ini ovaj znak tau s glavom.“

Na taj je na?in ovdje Bo?ja rije? postala slikom, svetom ikonom, koja je za Leona i sve franjevce nakon njega postala relikvija.

Svi franjevci, svi oni koji se nadahnjuju na karizmi svetoga Franje dionici su ovoga blagoslova. To zna?i da i ih Gospodin blagoslivlja i ?uva, da i njima pokazuje svoje lice, da je i njima milostiv, da i na njih obra?a svoj dobrohotni i mili pogled, da i njima daje mir.